Mišo Govedarica: "Radio i glazba su moje ljubavi"

Mnogi predratni slušatelji Radio Mostara sjećaju se glasova koji su svakodnevno s 18. kata Mostarke odlazili u eter. Jedan od najupečatljivijih i najmarkantnijih bio je glas spikera Miroslava Miše Govedarice.

Ovih dana, nakon 40 godina karijere, Mišo Govedarica svoju spikersku karijeru završava odlaskom u mirovinu.

40 godina pred mikrofonom

Vremenom je Govedarica postao jednim od najprepoznatljivijih na valovima Radio Kotora, koji ga je, kako kaže, "primio otvorenih ruku".

"Glas me još uvijek dobro služi", poručuje Govedarica u emisiji svoje matične kuće "Nedjeljni razgovor" i otkriva da mu je neispunjena želja da otvori školu za spikere.

"Želio bih pomoći svojim mlađim kolegama, da im prenesem svoje bogato iskustvo i znanje koje sam godinama stjecao, učeći od najboljih lektora i spikera bivše Jugoslavije", kazao je Govedarica.

Svojom bojom glasa na granici baritona i basa, tijekom četrdeset godina, koliko je proveo pred mikrofonom ove medijske kuće, ali i Radio Mostara, Sarajeva i Tivta, perfektno uvježbanom dikcijom i vještinom akcentovanja, postao je omiljen među slušateljima radijskih programa.

Inače, Govedarica je srednju glazbenu školu, u trajanju od šest godina, završio je u Mostaru.

Talent i uspjeh

Prvo iskustvo pred radijskim mikrofonom imao je 1. ožujka 1980. godine u Radio Mostaru.

"S vremena na vrijeme bih slušao radio program, ali ne na način da sam ozbiljno razmišljao posvetiti se tome i da to bude moj budući poziv. Godinu ranije čuo sam da je raspisan natječaj za spikera u Radio Mostaru i sasvim spontano i neplanski odlučio se prijaviti.  Došlo je nas, petnaestak. U uži izbor je ušlo nas troje, a ja sam jedini bio primljen. Imao sam dvadeset pet godina. Narednih skoro mjesec slušao sam isključivo najave dežurnih urednika i najavljivao program. Početnička trema je postojala, ali sam se brzo oslobodio. Tih prvih nekoliko rečenica bilo mi je uvijek ispisano na komadu papira, da slučajno ne bih nešto pogriješio", prisjeća se Govedarica.

Prošao je i čuvenu sarajevsku školu novinarstva i učio, kaže, od najboljih.

"Imao sam veliku čast i zadovoljstvo da me spikerskom poslu podučavaju poznati sarajevski spiker Zrinko Golubović, potom Duško Oljača, Senad Tanović i Ljiljana Blagojević. Glavni i odgovorni urednik Jovo Došlo me je iz Radio Mostara poslao na jednomjesečno usavršavanje u Radio Sarajevo", rekao je.

I poslije 40 godina, s nostalgijom se prisjeća vremena kada je biti spiker bila čast i privilegija.

"Taj posao nije mogao obavljati svatko. Važan je talent, ali bez stalnog učenja, njegovanja materinjeg jezika, svakodnevnu vježbu i rad, nema uspjeha", ističe Govedarica.

S više ljubavi...

Nostalgičan je prema tom vremenu, jer se mnogo profesionalnije radilo.

"Sa više ljubavi, poštovanja i nježnosti. Sada se sve svodi na trku za novcem, a o kulturi govora malo tko brine. Nerjetko ne razumijem  što spikeri govore. Kao da imaju čegrtaljku u ustima. Ovaj posao iziskuje finoću i pristojnost u obraćanju, da lagano započnete rečenicu, da naglasite logične akcente, a kada završavate misao, malo spustite glas kako bi onaj sa druge strane čuo, ali i razumio da je tu logičan kraj rečenice. Zatim udahnete i počnete ispočetka", pojašnjava Govedarica.

Danas, napominje, autentičnih, školovanih spikera više nema, a zamijenili su ih televizijski prezenteri, youtuberi, blogeri i influenseri.

Umirovljeničke dane, kaže, provodit će uz glazbu i druženje s unučićima.

"Imam četvoro unučadi i to je uvijek nova energija i radost. Budući da već pet decenija sviram harmoniku i rado uveseljavam mnoga društva i nastupam po Primorju, nastavit ću druženje s muzikom dok god me služe zdravlje i dobar glas", zaključio je Govedarica za Radiokotor.info.