Svi znamo za Djeda Mraza (Santa Claus, skraćeno od Saint Nicholas) djedicu u crvenoj odori, sa sijedom bradom, koji donosi radost na dječija lica tokom zimskih blagdana.

Prema toj priči, isti živi u Laponiji u neposrednoj blizini Sjeverong Pola i tokom cijele godine priprema poklone za malu dječicu, koja željno iščekuju šta će im Djed Mraz na saonicama sa irvasima, donijeti za Novu Godinu.

Čak sam i ja kao mali vjerovao u tu priču i bio sam spreman da se obračunam sa svakim tko je tvrdio drugačije. A naši roditelji su se baš trudili da nam ovu bajku realizuju kao da je istinita, na čemu sam im neizmjerno zahvalan. 

Međutim, iza čitave ove priče stoji jak marketing jedne od najvećih svijetskih kompanija u svijetu, Coca Cole, koja je osmislila ovaj lik, kako bi uz porodične praznike blagodeti i ljubavi, bolje i lakše promovirala svoje proizvode.

A šta je prava istina???

Lik Djeda Mraza u marketinškom oličenju Coca Cole je ipak u jednom dijelu istinit, a on se odnosi na to da je Djeda Mraz volio djecu, štitio ih i darovao im poklone.

Stvarni lik, na osnovu kojeg je osmišljen Djeda Mraz, jeste Sveti Nikola, koji se rodio i živio na jugu Turske, u današnjem gradu Demre (Myra) nekih 140 km udaljenosti od Antalije (nekih dva i pol sata vožnje).

Poznat i kao zaštitnik djece, putnika i mornara.

Demre grad koji je u potpunosti posvećen oličenju Djeda Mraza

Ono što će vas impresionirati odmah po dolasku u Demre jeste veliki trg koji vodi do Crkve (Bazilike) Svetog Nikole.

Na centralnom gradskom trgu je statua Sv.Nikole sa djecom, a pored se nalazi bezbroj malih radnji koje prodaju suvenire uglavnom vezane za Djeda Mraza i Sv.Nikolu. Jedino tu ćete vidjeti i ikone Sv.Nikole, Isusa na raspelu i turske Mevlane, sve na jednom mjestu. Samo još jedan od dokaza da su turci dobri trgovci i da jednistvo u vjerama može biti i te kako solidarno, kada je dobra komercijalna ponuda u pitanju.  

Cijeli kompleks je zaštićen i turistički jako dobro osmišljen, isti je pod zaštitom UNESCO-a od 1982. godine. Punu kontrolu drži Turstička zajednica Republike Turske i ulaz ćete platiti nekih 5€.

Bio sam van sezone i nisam očekivao veliki broj posjetilaca, ali sam se ugodno iznenadio da i sredinom novembra dolaze autobusi sa značajnim brojem turista koji žele nešto više doznati o znamenitom svetcu rođenom u ovom kraju. 

Crkva na prvi pogled izgleda kao mala građevina opasana zidinama, međutim kada priđete bliže vidi se impozantna građevina, koja je jednim dijelom ispod zemlje, tako da se iz daljine i nevidi u punoj veličini.

Sa strane se vidi stara crkva, na čijim temeljima je nikla ova veća bazilika, gdje je Sv. Nikola služio i živio u neposrednoj blizini. Crkva je vjerovatno napuštena poslije Otomanskih osvajanja, te je određenim aluvijalnim procesima zatrpana sve do momenta kada su arheolozi iskopali istu. 

Tijelo Sv.Nikole je ipak ostalo u Turskoj?

Prema starim podacima, kosti Sv.Nikole su pokradene od strane italijanskog trgovaca 1087. godine i prenesene u crkvu Sv.Nikole u Bari (Italija), jer se smatralo da svetci donose blagodeti i poslije ovosvjetnog života. I da je samo dio kostiju ostao na ovom mjestu, gdje je i rođen Sv.Nikola. Međutim potpuni preokret uslijedio je 2017. godine kada su turski arheolozi geofizičkim metodama, utvrdili da ispod crkve koja je pod zaštitom UNESCO-a od 1982. godine, se nalaze prazni prostori.

Naknadnim iskopavanjem, pronađena je manja stara crkva sa sarkofagom Sv.Nikole.

Ovakav rasplet više i odgovara predanjima, jer je crkva u kojoj je služio Sv.Nikola i gdje je sahranjen bila nešto starija od ove koja je ponikla na temeljima stare crkve, a tijelo koje je ukradeno i prebačeno u Italiju pripadalo je nekom drugom svećeniku, na licu mjesta samo se može vidjeti razbijeni sarkofag sa praznim koritom.

Luvijska kraljevina u Anadoliji nastala još u gvozdeno doba

Stari grad Myra (danas Demre) bio je naseljen u 8. vijeku prije nove ere, a procvat je doživio pod vladavinom starokrišćanskih Likijaca, između 2. vijeka PNE i 2. vijeka NE, kada je njen razvoj zaustavio katastrofalni zemljotres, 141. godine Nove Ere.

Pošto je veći dio grada ostao potopljen, ispod mora, Likijci grad dislociraju 15-ak kilometara unutar kopna, gdje je ostao do danas. U 11. vijeku potpada pod Otomansku vlast, gdje je grad bio dobrim dijelom zaboravljen.

Na mjestu starog grada i danas postoje turističke ture, gdje se kroz staklena dna turističkih čamaca, možete posmatrati ostatke potoljenog starog grada. Nevjerovatna građevina amfiteatra, koja može primiti 10.000 osoba, stoji i dan danas, bez armature, betona i bilo kakvih teških građevinskih mašina tokom gradnje, a sve je zasnovano na čistoj fizici i gravitaciji.

Uklesana stepeništa, stolice za publiku, VIP fotelje od kamena u prvom redu i ono najzanimljivije jeste akustika. Vjerovatno to ne bi ni opazio da nisam ušao u amfiteatar sa gornje strane, dok su u blizini centralne bine u dnu bili turisti sa vodičem, kojeg sam na vrhu čuo jasno i glasno, kao da stojim pored njega, a sigurno ima više od 100m udaljenosti.

Čitav objekat je ukrašen raznim statuama i likovima glumaca. Impozantno je i to da je objekat napravljen za 10.000 ljudi, pitanje se postavlja koliko je trebao da ima grad stanovnika da bi imao potrebu za pozorištem sa ovolikom brojem sjedišta?

Likijici su bili poznati po svojim grobnicam, uklesanim visoko u stijene. Odmah iza starog amfiteatra, u krečnjačim stijenama, nalaze se lijepo uklesani otvori sa ukrašenim elementima, za koje se kasnije utrdilo da su bile grobnice. Tko je i zašto, pravio grobove u stijenama, koliko je taj zahvat bio težak i koji su razlozi bili, možemo samo nagađati. Ali svakako pogled na iste izleda impresivno. 

Obnovljeni grad Myra doživljava svoj procvat početkom nove ere i postaje predstonica ranog hrišćanstva, a najviše zbog života i rada Svetog Nikole u ovom mjestu. Čudotvorac i provetitelj Sveti Nikola prema predanjima preminuo je 343. godine Nove Ere.

Noel Baba (Sveti Nikola) poštuju ga ljudi svih vjera i nacija?

Crkvu dolaze posjetiti ljudi iz svih krajeva svijeta i svih vjera, najviše Rusi, Njemci i Italijani. Legenda koja se prenosi sa koljena na koljeno o djedici sa bijelom bradom koji djeci donosi darove, ovdje možete u potpunosti osjetiti.

Priču o Noel Babi (turski naziv za Djeda Mraza) koji je volio djecu koja slušaju i donosio im poklone za Novu Godinu posebno vole djeca, pa tako i Turci slijedeći tu tradiciju daruju svoju djecu za novogodišnje blagdane.

Jer je Sveti Nikola bio dobar čovjek prije svega i štitio djecu, te je tako stekao sljedbenike u svim vjerama i nacijama širom planete Zemlje.

Čoban salata u gradu Svetog Nikole?

Antalija i okolina su poznati kao jedno od najvećih proizvođača voća i povrća, pa ćete ovdje naći gotovo sve, od domaćih banana, pa do paradajza i paprika koji zbog povoljne klime uspjevaju tokom cijele godine.

Tako da ćete uz obaveznu supu sa limunom uz doručak, turski pide, kebab, i druge đakonije, uvjek biti posluženi obilato povrćem uz svako jelo Meni se najviše dopala „Čoban salata“ što zbog čudnog imena, što bog sadržaja svih vrsta povrća, ono što bi Čoban mogo naći usput, jako zdravo i ukusno.

Antalija je popularno turističko mjesto za BIH građane, tako da ako se odlučite na aktivni odmor, koji neće samo uključivati ''All inclusive'' prežderavanje i crvljanje na suncu, onda će posjeta starom gradu Myri sigurno biti destinacija koja će Vas oduševiti i ispuniti novim saznanjima iz prapovjesti ovog kraja.

I naravno, ono najbitnije, imat ćete priliku da stvarno vidite gdje se rodio Djeda Mraz (Sveti Nikola).