Žena kojoj su se divili Vasilij Kandinski i Pablo Picasso

Magdalena Carmen Frida Kahlo y Calderon, intrigantna žena i slikarica, rođena je na današnji dan prije 115 godina, 6. srpnja 1907. u vlastitom domu "Plava kuća" (La Casa Azul) u predgrađu Mexico Cityja.

Sama Frida tvrdila je kako je rođena 7. srpnja 1910. zbog pokretanja Meksičke revolucije iste godine. Željela je da se početak njenog života povezuju s početkom modernog Meksika.

Njezin život započeo je s boli koja je kasnije bila čest motiv njenih slika, nastalih kao posljedica skraćivanja mučnog vremena prikovanosti za krevet.

Sa šest godina preboljela je dječju paralizu dobivši trajne posljedice deformacije stopala i stanjene noge što je kao adolescentica skrivala hlačama, a kasnije dugim suknjama nadahnutim meksikanskim narodnim nošnjama koje su, zajedno sa spojenim obrvama, postale njezin zaštitni znak.

Zla kob pratila ju je i kad je u dobi od osamnaest godina doživjela sudar u kojem je, osim borbe za život, oštetila kralježnicu, slomila rebra i zdjelicu, što je kasnije utjecalo i na njezinu neplodnost.

Krajem dvadesetih, prijatelj ju upoznaje s Tinom Modotti, poznatom glumicom i komunistkinjom te Diegom Riverom, majstorom zidnih slika koji su promijenili njen životni put: pristupa Komunističkoj partiji i udaje se za idola iz mladosti. Brak koji je bio isprepleten ljubavlju, aferama, kreativnim podržavanjem, mržnjom te u konačnici razvodom 1939. godine i ponovnim brakom 1940. imao je veliki utjecaj na Fridu.

Unatoč brojnim aferama (s glumicama Dolores del Rio i Mariom Felix, pa čak i Fridinom mlađom sestrom Cristinom) Diego joj je pomagao na mnoge načine, volio je njezin rad i bio najveći obožavatelj. Frida je zauzvrat bila najvjernija Diegova kritičarka i ljubav njegovog života.

Vodila je bogat život, priređujući zabave na kojima je voljela šokirati i pričati prljave šale netipične za žene toga doba. Vladala je Meksičkom društvenom scenom 1930-ih i 40-ih godina, oduševljavajući ljude oko sebe. U Francuskoj je prijateljevala s Picassom i pozirala na naslovnici Voguea.

Muškarci su bili fascinirani njome, ljudi su je gledali u čudu i ne iznenađuje da je, baš kao Rivera, i ona imala niz afera. Jedna od njih bila je s komunističkim vođom Leonom Trockim.

Frida je otvoreno priznala biseksualnost, voljela je zavoditi žene, a njezine najpoznatije veze bile su sa svjetski poznatom plesačicom, glumicom i političkom ikonom Josephine Baker i američkom umjetnicom Georgiom O’Keeffe.

Još je kao tinejdžerka voljela oblačiti muževnu odjeću i promovirala androgin izgled, a mnogi su je smatrali feminističkom ikonom i slavili kao simbol ženske emancipacije.

Koliko je njezin život bio fascinantan, toliko je bila i njezina umjetnost. Kao što je to s pravom istaknuo Diego Rivera, Frida Kahlo bila je "prva žena u povijesti slikarstva koja je opće, ali i sasvim određene teme koje se tiču žena tretirala bez ikakvih kompromisa".

Šarene slike, autoportreti i inačica tradicionalnih meksičkih zavjetnih slika (retablos) koju je sama stvorila, služili su joj za nemilosrdno oslikavanje njezinih ključnih životnih trauma, poput prometne nesreće, bolničkih tretmana, nemogućnosti majčinstva i bračnih ljubavnih nevolja. Iako ju je André Breton želio uvrstiti u nadrealistički krug, Frida je ustvrdila:

"Oni misle da sam ja nadrealistica, ali to nije istina. Nikad nisam slikala svoje snove. Slikam svoju stvarnost".

U prvoj polovici 50-ih njezino loše zdravstveno stanje postaje još teže nakon amputacije desne noge ispod koljena kao posljedice gangrene. Zbog toga postaje depresivna i suicidalna.

Frida je svoju prvu samostalnu izložbu imala u Meksiku 1953. Zbog lošeg zdravlja doktori su joj zabranili sudjelovanje, no ona dolazi na nosilima.

Više na VOX FEMINAE