Svojim je djelom obilježio uspon i osamostaljenje hrvatskoga slikarstva

Na današnji dan prije 205 godina, 19. svibnja 1821. u Karlovcu je rođen Vjekoslav Karas, kojeg zovu i prvim ilirskim slikarom.

Vodeći hrvatski slikar prve polovice 19. stoljeća, školovao se u Firenzi, Sieni i Rimu, uz potporu biskupa Haulika i pripadnika ilirskog pokreta čije je ideje prihvatio tijekom kratkog boravka u Zagrebu 1844. godine.

U Rimu je isprva bio pod utjecajem nazarenaca (Majka izlaže Mojsija na obalu rijeke, Marta se tuži Kristu), potom razvija vlastiti stil (Rimljanka s lutnjom, Rimska pučanka).

Slikao je biblijske prizore i sakralne teme, a iznimno je cijenjen kao portretist. Njegov stil najbolje prikazuje neorenesansna slika Rimljanka s lutnjom. Kratko vrijeme (1849–51) bio je učitelj na Risarskoj školi u Zagrebu, kada je nastao portret pjesnika Stanka Vraza.

Karasovim najboljim djelom suvremenici su smatrali Portret Omer paše Latasa, naslikanog u Bosni i izloženog u Zagrebu, ali ta slika nažalost nije sačuvana.

Izvor fotografije: Povijest.hr / Djela Vjekoslava Karasa

Također su izgubljene Karasove brojne litografije prema portretima izrađene u Beču, kao i još neke slike nastale u Bosni. Slikao je i razne prizore iz pučkog života (Slunjanka, Trgovac iz Sinja, Oproštaj serežana…).

Od 1852. godine živi na relaciji Zagreb – Karlovac stvarajući niz zapaženih djela (Ana Krešić, Mijo Krešić, Dječak, Alojz Duquenois, Jozefina Barac-Bernardić). U tom je razdoblju naslikao portrete koji se ubrajaju u njegova najvrsnija ostvarenja (Ana Krešić, Mijo Krešić, Dječak, Alojz Duquenois, Jozefina Barac-Bernardić).

Njegovim je stvaralaštvom obilježen uspon i osamostaljenje hrvatskoga slikarstva u XIX. stoljeću.

Zbog nerazumijevanja okoline, sve većeg siromaštva i neuzvraćene ljubavi pada u sve veću depresiju te 1857. počinjava samoubojstvo bacajući se u Koranu.

Vjekoslav Karas za svog kratkog života bavio se i glazbom, skladanjem i pisanjem tekstova na talijanskom i hrvatskom jeziku domoljubne tematike.