Petar Miloš podigao spomenik jeziku Duvna i njegovih ljudi

Mostarska udruga građana „Krug“ nedavno je na natječaju Fondacije za kinematografiju federalnog Ministarstva kulture i znanosti dobila značajna sredstva za snimanje filma „Rodijak Ćipa“, po motivima proze duvanjskog književnika i novinara Petra Miloša.

Dragan Komadina, profesor na sarajevskog Akademiji dramske umjetnosti i dramaturg, scenarist je „Rodijaka Ćipe“, a režiju potpisuje hrvatski redatelj Branko Ištvančić.

Rodijak Ćipa u režiji Branka Ištvančića

Petar Miloš (1948.-2015., Tomislavgrad) najširoj javnosti poznat je po Rodijaku Ćipi, kolumnama koje je godinama ispisivao posvećenih emigrantskim iskustvima, ali je i dalje nepoznat, a njegovo djelo nije dovoljno valorizirano.

“Ovakve filmske priče mogle  pojačati zanimanje za djelo Petra Miloša, književnika i novinara koji ne samo da je učinio puno na afirmiranju tema i problema svoga duvanjskoga kraja, nego je svojom uronjenošću u jedan specifičan dijalekt, učinio puno na književnoj potvrdi ovog idioma. Zapravo se može reći da je svojim  zapisima i prozom podigao spomenik jeziku Duvna i njegovih ljudi“, izjavio je Dragan Komadina, scenarist filma, za Bljesak.info.

Rodijak Ćipa je duvanjska ljudina

Ćipa je lik iz Miloševe fikcije, dodaje, ali ima ogroman potencijal postati prepoznatljiv, amblemski  lik, ne samo za njegov duvanjski, odnosno uži hercegovački zavičaj, nego zbog čudnog i uspješnog spoja gotovo dječje prostodušnosti i naivnosti, te prirodne i izvorne mudrosti i filozofije, vjerujem da će pronaći svoju publiku diljem regije i Europe.

“Lik čija biografija sintetizira i povezuje gastarbajterska iskustva u razmaku od gotovo trideset godina, zapravo se lako uklapa u aktualne migrantske teme o potrazi za srećom i domom. Jer Ćipa je jedna duvanjska ljudina koja svojom iskrenošću i neposrednošću lako uspostavlja komunikaciju i ruši sve predrasude o zatvorenosti i lukavosti ljudi s krša koji dolaze u Njemačku na, kako se tada govorilo, privremeni rad“, objašnjava Komadina.

Miloševe knjige su kultne i antologijske, bliske svim generacijama, ali nisu jeftini populizam nego ozbiljna i studiozna djela posvećena 'gastarbajterima'.

Petar Miloš kao Jaroslav Hašek

Od svih usporedbi referenci iz svjetske književnosti, najkompletnija je ona, ističe Komadina, da je rodijak Ćipa zapravo duvanjski Švejk, protagonist jednog od najpoznatijih satiričnih i antiratnih romana 20. stoljeća, „Doživljaji dobrog vojnika Švejka u Svjetskom ratu“ češkog pisca Jaroslawa Hašeka, koji iduće godine obilježava 100. godina objavljivanja.

“Taj je nevini i naivni lik uspio napraviti budalama sve autoritete oko sebe, te  gospodski dezertirati. Ćipina namjera nije praviti ljude budalama. Naime, ti isti ljudi prave budale od sebe jer ne mogu vjerovati u njegovu iskrenost, naivnost i otvorenost. Ali, iako ne želim reći da je Miloš na tragu Hašeka, efekt je jednako duhovit i svi njegovi nesporazumi s drugima nekako iscjeljujuće djeluju na čitatelje, a nadam se i na gledatelje kada se film završi“, ističe.

Miloš nije jeftini književni etnopopulist jer  ne skriva mane svojih likova, razmjere njihovih predrasuda i zabluda, nego ih iznosi s jednom nevjerojatnom ljubavlju kao netko tko ih odlično poznaje, ali ih ne ismijava, nego se smije skupa s njima, mišljenja je Komadina.

Neformalni doktorat Petra Miloša o duvanjskom kraju

“To je u principu jedan zarazan osmijeh, prava epidemija dobre energije i olakšanja, i nema maske koja vam može pomoći da se obranite od ovog  virusa. Rodijak Ćipa i cjelokupan prozni opus vezan za ovog lika jest svojevrsna sociološka studija, neformalni doktorat Petra Miloša o jednom mentalitetu čije nam je težnje, probleme i strahove  učinio  bliskim i poznatim.“

Hašek je Švejka prije nego što ga je uobličio u roman, testirao u nizu svojih humoreski, baš kao što je Petar Miloš stvorio rodijaka Ćipu kao svojevrsni komentatorski alter ego u svojim novinskim kolumnama koje su kasnije proširene i objavljene u dvije knjige.

Dok je o Švejku  snimljeno na desetine filmova, kazališnih predstava, ovo je prvi filmski uradak na ovu temu.

„Ako je Švejk odnosno Hašek zazivao prije sto godina jednu panslavističku pomiriteljsku platformu, onda bi Ćipa danas trebao predstavljati jedan duvanjski gastarbajterski doprinos razumijevanju imigrantskih sudbina od Afganistana do Ukrajine. Švejkova misao „čovjek misli da je gigant, a zapravo je govno“ u Ćipinoj prostodušnoj reinterpretaciji transformira se u jednu za njega tako tipičnu filantropsku opservaciju koja bi otprilike mogla zvučati kao: Rodijače, bogarca mu poljubim, bude me stid kad pomislim da sam se od toliko prišnijih ljudi na ovom svitu mor'o rodit' baš ja.   A kad smo već kod rađanja, Afganistana i pogotovo Ukrajine,  zanimljivo je kako se Hašekov roman ne nalazi ni na jednom popisu obvezne lektire u zemljama bivše Jugoslavije. Tko će nam ratovati budemo li klincima ogadili rat  već u pubertetu?“, rekao je Komadina.

Više ne znamo što nam je zemstvo, a što inozemstvo

Nekada se, kako kaže Komadina, gastarbajterstvo zvalo zgodnom eufemističnom sintagmom „privremeni rad“, a u međuvremenu smo napredovali prema radu za stalnu u inozemstvu, odnosno do toga da više ne znamo što nam je 'zemstvo', a što inozemstvo.

“Curimo tako uporno pa se čini da su, koliko god to paradoksalno zvučalo, najbolje godine ili desetljeća iza nas. No ne treba očajavati. Na kraju svi smo mi migranti na ovoj planeti. Ušuljamo se nekako na nju, na jedan njen dio, i pomislimo kako nam to pripada, da je to neki prirodni zakon. A dobro znamo da nije.Ali, pošto smo ionako u jednom velikom kinu, bitno je da onaj zadnji koji iziđe ugasi projektor. Svjetla su već pogašena. Ili da parafraziram velikog Branka Miljkovića – hoće li arheolozi umjeti da kopaju po nama kao što smo mi kopali po slobodi?“, zaključio je Dragan Komadina, scenarist filma „Rodijak Ćipa“, u razgovoru za Bljesak.info.