Otvorena izložba "Na Tvome licu, svjetlo" akademske slikarice Ivane Ćavar
U galerijskom prostoru, Aula Magna, Europskog sveučilišta u Rimu otvorena je izložba, Na Tvome licu, svjetlo, akademske slikarice Ivane Ćavar.
U sklopu svečanosti otvorenja izložbe organizirana je i konferencija s temom Svjetlo u umjetnosti a potom i s osvrtom na umjetničko djelovanje širokobriješke slikarice.
Na početku konferencije prisutnima se obratio profesor P. José Enrique Oyarzún, rektor Papinskog zavoda Athenaeum Regina Apostoloru.
U programu izlaganja su potom govorili don Marko Đurin, rektor Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima, a potom i Tea Zupičić , ministrica Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, te Svjetlana Lipanović, predsjednica Hrvatsko – talijanske udruge Rim.
Unutar izlaganja kao riječ dobrodošlice prisutnima uputio je rektor Europskog sveučilišta, gospodin Pedro Barrajón. Konačni osvrt su dali docentica Uvoda u povijest umjetnosti i vizualnog obrazovanja , Valentina Faloni i Massimiliano Valente, profesor Komparativne povijesti.
Recentni ciklus slika sastoji se od 74 rada, skoncentriranih na traženju svjetlosti na Kristovom licu kao i unutar samog krajolika.
U predgovoru kataloga , autora Stanka Špoljarića, može se pročitati: Rim, grad višetisućljetne povijesti i velikih stilova umjetnosti i u današnjim tjeskobnim vremenima zatiranja vrijednosti ostaje centar ili bar simbolično mjesto za umjetnost spoznajne percepcije sakralnog .
Izložba inspirirana Evanđeljem
Poradi toga rimska izložba Ivane Ćavar "Na tvome licu, svjetlo" slikarice inspirirane i življenjem Evanđelja, vrhunskih umjetničkih dosega ima posebnu važnost. U bujici svakodnevice, otvorena u tjednu poslije Uskrsa, prilika je zastanak uz slike darovane blizine božje ljubavi, s pripjevom umjetničke ozarenosti.
Umjetničko djelo likovnog karaktera uzdignuti duhovnošću u ostvarenjima sakralne tematike zahtjevni je zadatak.
Traži od autora uvjet bez kojeg se ne može, uz talent otvorenost srca ka sadržajima nadahnutih vjerom.
Često smo svjedoci krivih pristupa sumnjivih slikarsko/kiparskih vrijednosti vidljivih i u površnoj patetičnosti u interpretaciji motiva kršćanske ikonografije, odnosno nepoštivanju i nerazumijevanju poruka u tekstovima evanđelista.
Bez ukupnosti sinteze dojmljive likovne tvarnosti i ozračja transcendentalnog, niti sama vještina oblikovanja, pa niti samo vjersko uvjerenje nisu dostatni za punu zaokruženost, likovnu i sadržajnu, slika koje uprisutnjuju motive teološke dubine.
Sukladno misli Francisa Bacona, "Bolje je ne imati nikakvo mišljenje o Bogu, nego misao nedostojnu Boga" I neovisno da li se radi o primjerima izražene ilustrativnosti, metaforama, asocijativnosti odgovornost umjetnika je neupitna u potrebitom osmišljavanju motiva osobnom stilistikom i meditacijom.
Stvaralaštvo Ivane Ćavar u ukupnosti moderne sakralne umjetnosti, posebno promatrane na hrvatskoj likovnoj sceni, primjer je opusa izuzetne vrijednosne razine, obilježeno pretežno slikarskom opjevanošću Biblije.
U slikama lirski kod Ivaninog talenta
U slike Ivana je utkala lirski kod svoga talenta, iskustvo izraslo u kontinuitetu njegovanja umjetničkog stava, iskreni zanos vjerskog uvjerenja.
Blagdansko disanje palete i odmjerenost poteza (često i tek tanahnog dodira s površinom) nositelji su stupnjeva deskripcije pojedinih ciklusa, od lagano naznačene realističnosti i stilizacije formi do približavanja znaku, sve do praga apstraktnih oblika.
No motivska jezgra uvijek je sačuvana. I u figuraciji "klasičnih" sakralnih motiva, ambijentima simboličnosti svetog s podarenim unutrašnjim mirom.
U povezanosti konkretnog i nadnaravnog, u autentičnoj pismenosti slika i ugođaja s dokidanjem oporosti dojma.
Putenost gradivnih oblika, citata prirode i arhitekture podvrgnuti su prividnim zakonima levitacije, silnicama u difuznosti svjetla.
Gradacija "energije" svetog, raste u duhovnosti zagrljaja ( bez obzira na definirane koordinate slika) s otvorenošću ka ideji i stvarnosti nemjerljivosti prostora.
"Na tvom licu, svjetlo" naziv je izložbe slojevitog sadržaja s nadilaženjem pojmovnosti portreta, i koliko god da je svjetlo vizualna činjenica, toliko, a možda i više radošću je ispunjen put osluškivanja poruke.
Kristovog proslavljenog lica, u Ivaninom pristupu uprisutnjenog maksimalnom anatomskom redukcijom, s linijama u tragovima opisnosti, svedeno na oblikovni treptaj u postavu stroge frontalnosti.
Izražajnost nebeske čistoće, s likovne strane, dosegnuta je elegantnim, upravo dostojanstvenim crtežom, rubnim šapatom boje u prostranstvu čednosti bjeline ili krajnje utišanih tonova boje.
Ivana ravnopravno tretira odmjerenost dijaloga bjeline površine papira s kromatskim partijama na njoj, uz lica i u slikama imaginarnih krajolika, složenijeg scenarija integrirane i sastavnice uz prvotni motiv izložbe - lice.
U centralno komponiranim krajolicima, s formama preobraženih zdanja, raslinja, intrigantne predmetnosti, slikama blage geometričnosti i vertikaliteta oblika, ritmičnosti u odnosu obojenih linija i ploha, dosegnut red sugerira idealnost sklada u doživljaju krajolika, slutnju budućeg edenskog.
Ivana Ćavar slikajući svetost nositelja svjetla, poziva iskreno propitkujući sebe svjetlom božje prisutnosti , "jednostavnim" motivima lica i krajolika približava se istini teoloških dubina..
