Otišao je kroničar hercegovačkog kamena i svjetlosti: Preminuo Ibrahim Novalić

Bosanskohercegovački slikar Ibrahim Huso Novalić preminuo je u 67. godini života, objavio je Centar za kulturu Mostar, ustanova s kojom je umjetnik godinama surađivao.

Novalić je rođen 31. ožujka 1960. godine u Vrdolju kod Konjica, a slikarstvom se aktivno bavio od 1981. godine. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Društva likovnih umjetnika Mostara, dok je od 2003. djelovao sa statusom istaknutog samostalnog umjetnika. Izlagao je samostalno i skupno u brojnim europskim zemljama, a bio je i ilustrator književnih djela.

U njegovu stvaralaštvu posebno mjesto zauzimali su Mostar i Hercegovina, hercegovački krš, kamen, voda i svjetlost. Sam Novalić govorio je kako je njegov ''duhovni zavičaj'' Bosna i Hercegovina te da mu je Hercegovina, u kojoj je dugo živio, bila neiscrpan izvor inspiracije.

S Centrom za kulturu Mostar vezao ga je dugogodišnji umjetnički rad. Upravo je njegovom izložbom 2019. godine otvorena međunarodna kulturno-turistička manifestacija ''Mostarsko ljeto''. Tom prilikom predstavio je retrospektivu radova nastalih tijekom prethodnog desetljeća.

Novalić je bio i dobitnik Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva za 2018. godinu u kategoriji slikarstva.

''Njegove slike – prožete motivima Starog mosta, hercegovačkog kamena, svjetlosti i rijeka – ostaju kao trajni svjedok jedne posebne umjetničke i ljudske posvećenosti Mostaru i Hercegovini'', poručili su iz Centra za kulturu Mostar opraštajući se od umjetnika.

Njegov umjetnički put tijekom desetljeća prolazio je kroz značajne promjene. Novalić je godinama radio portrete i upravo je po njima, prema vlastitim riječima, postao poznat ''od Ulcinja do Rovinja''. Portreti su mu donosili profesionalnu sigurnost i najveći dio prihoda, no s intenzivnijim proučavanjem islama odlučio je napustiti tu vrstu slikarstva. Odluka je za njega značila i razdoblje financijske neizvjesnosti, nakon čega se njegovo stvaralaštvo usmjerilo prema drugim motivima, a njegova su djela s vremenom pronašla put do kolekcija diljem svijeta.

U kasnijem razdoblju Novalić je kroz slikarstvo sve više istraživao prolaznost, čovjekovo unutarnje traganje, ljepotu i odnos umjetnosti i vjere. Umjetnost nije promatrao samo kao profesiju, nego kao dio čovjekove potrebe za stvaranjem i traženjem smisla. U jednom od razgovora svoj je odnos prema životu i stvaralaštvu sažeo riječima: ''Moja posljednja izložba bit će pred Gospodarom. Ako ona bude uspješna, onda sam uspio kao čovjek.''