Obiteljsku kuću pretvorili u galeriju: Živimo u društvu kojem umjetnost nije potrebna

Umjetničko stvaralaštvo bračnog para Nikole Vučkovića i Dragane Nuić-Vučković iz Metkovića u kontinuitetu traje više od dva desetljeća.

Od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća nastanjeni su u Širokom Brijegu gdje su nastajali njihovi raznovrsni ciklusi. Nikolini kiparski opusi od minijatura do velikih drvenih skulptura, crteži i kolaži, a Draganini slikocrteži na drvu, platnima i papiru. U spomenutih dvadesetak godina, uz njihov pedagoški rad, slijedile su mnoge samostalne i skupne izložbe u zemlji i inozemstvu, kao i mnoga strukovna priznanja za vrlo uspješan rad.

Godine 2003. dvorište svoje obiteljske kuće u Širokom Brijegu izložbama „Privatno i javno“ otvorili su mladim i nadarenim umjetnicima te široj javnosti zainteresiranoj za umjetničko stvaralaštvo. Ideja je bila Nikolina, koji je htio okupiti svoje bivše studente s Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu, jer su često navraćali u njihov atelje i razgovarali o umjetnosti.

''Jednu ljetnu večer organizirali smo zajedničku izložbu na otvorenom za sve njih i to se nastavilo i traje već 17 godina. Izložba je pozivna i međunarodna, na njoj sudjeluju većinom mlađi umjetnici kojima se dodjeljuju i nagrade „Privatno i javno“, a izlažu i umjetnici starijih generacija. Bilo je tu zanimljivih izlagača svih ovih godina. I izložba je uvijek na otvorenom, te je jednovečernja'', kazala je dr. art. Dragana Nuić-Vučković, akademska slikarica u razgovoru za Bljesak.info.

Popularizacija suvremene umjetnosti

Paralelno s izložbom „Privatno i javno“, u njihovom obiteljskom dvorištu 2003. godine, nastao je i pokret En Face. U godinama koje su slijedile pokret s mladima prerastao je u registriranu Udrugu likovnih umjetnika En Face u kojoj su se, kako ističe akademska slikarica Dragana Nuić-Vučković, suprug Nikola i ona udružili s njima bliskim umjetnicima, odnosno onima s kojima su pronašli zajednički jezik i dijelili slična promišljanja.

''Cilj je bio pokrenuti mlade da se nakon studija nastave baviti likovnim stvaralaštvom i da aktivno zajedno djelujemo. Registracijom Udruge likovnih umjetnika En Face reduciran je broj članova, bilo je lakše komunicirati i organizirati izložbe. U proteklim godinama ostvarili smo puno, uvijek je bilo zanimljivo, ali i naporno. Teško je bilo raspoređivati poslove organizacije, sve se odvijalo volonterski i trebalo je imati entuzijazma. Nas dvoje smo ga imali, kao i neke moje prijateljice iz Udruge. Malo smo se umorili od tih zajedničkih izložbi, transporta umjetnina i sl.'', ističe naša sugovornica i otkriva kako je to sada udruga likovnih umjetnica s 12 redovnih članica.

Trokorak u popularizaciji suvremene umjetnosti Nikola i Dragana napravili su prošle godine kada su u obiteljskoj kući, uz njihov atelje, otvorili privatnu i neprofitnu galeriju NV.

''Radimo ono što volimo i to nas ispunjava. Imamo svoju publiku koja se uvijek rado odaziva našim pozivima, publika nam nije masovna i na to smo računali. Međutim, svakako smo uspjeli u svom naumu. Radimo nešto što nas potpuno ispunjava, ne ovisimo o nikome, pa kud ćete bolje od toga'', naglašava dr. art. Dragana Nuić-Vučković u razgovoru za Bljesak.info.

Iako je Široki Brijeg vrlo mala sredina, čije gradsko područje broji nešto više od 12000 stanovnika i na kojem se prostiru Akademija likovnih umjetnosti, Franjevačka galerija, te dva privatne galerijska prostora Vrba i NV, naša sugovornica upozorava na lošu percepciju umjetnika i umjetničkog stvaralaštva u javnosti.

‘’Nema ovdje suvremene umjetnosti u pravom smislu, ona bi trebala kritična, a to baš nije prihvatljivo ponašanje pa onda nema ni takve umjetnosti. Ako i sada vlada mišljenje da je likovni glup predmet, da je umjetničko (ne mislim diletantsko) stvaralaštvo nešto što ni čemu ne služi, onda je suvišno o tome raspravljati. Puno je „umjetnika“ ovdje u ovim našim malim sredinama, ja kažem „sve zapinješ za njih“, degradirane su nam sve vrijednosti. Ljudi se likovno izražavaju iz hobija, uživaju u tome, ali to nije umjetnost'', potpuno je rezolutna Dragana Nuić-Vučković.

Umjetničko djelo nije ukras na zidu

Kao profesorica likovne umjetnosti u širokobriješkoj gimnaziji i izvanredna profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu, Dragana Nuić-Vučković ističe najvažnijim da njezini učenici i studenti misle, da povezuju sadržaje umjetnosti s društvom u kojem ona nastaje i razvijaju kritičko mišljenje.

''Mislim da im svoj predmet u gimnaziji činim zanimljivim, ponašam se kao stand-up komičar na satu, glumim ja njima pračovu, stalno ih potičem na razgovor. Zanimljivo je meni, a vjerujem i njima većini. E sada, ne mogu ja ili još koji takav pojedinac njima umjetnost učiniti potrebnom, kada žive u društvu kojem ona nije potrebna. Umjetničko djelo nije ukras na zidu! Slojevito je to. Obrazovanje je jako važno, uvijek navodim primjer jednog malog Islanda, ili Finske, samo što mi nismo u glavama ni Islanđani ni Finci, niti ćemo ikada biti'', poručuje ova umjetnica.

Rođena Ljubušanka, odrastala u Metkoviću, diplomirala na Akademji likovnih umjetnost u Zagrebu 1991. u slikarskoj klasi prof. Eugena Kokota, te magistrirala na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, odrekla se drvene podloge, kista i miješanja slikarskih pigmenata i zaronila u “digitalni svijet”

''Postalo mi je dosadno mehanički miješati boje i prati kistove, a zanimljivo mi obrađivati i rekomponirati svoje stare slike u Photoshopu. U pitanju je jako zanimljiv proces, jednako imam kistove, boja kao u priči, beskrajno mnogo efekata... Printam ih na platno ili ljepenke, imaju pečate i ograničenu ediciju'', objašnjava u razgovoru za Bljesak.info Dragana Nuić-Vučković, čije slikarstvo sadrži elemente dječjeg crteža, a motivi su uvijek na granici fantazmagoričnih, nadrealnih prizora kojima, kako tvrdi, odaje hommage Munchovom Vrisku.

''Hommage Munchovom Vrisku poveznica je sa zadnjim ciklusom „Imagine je utopija“. Prekrasna je Lennonova balada Imagine koju je napisao nakon rata u Vijetnamu: zamisli da nema mržnje, da nema gramzljivosti, granica među ljudima...lalala... Što ja više to zamišljam bude mi teže kada pogledam oko sebe. Svijet u kojem živimo je nesigurno i surovo mjesto, globalno i lokalno. Za one koji misle i vide. Oni ostali, a puno ih je, njima je svejedno. Meni je žao ove naše mladeži, nemaju baš neku veselu perspektivu'', sa zebnjom ističe ova doktorica umjetnosti.

Slike života mlade iranske umjetnice

Dragana Nuić-Vučković članica je HULU Split, ULU BiH, Hrvatske udruge digitalnih umjetnika i ULU En Face, a izlagala je na 50 samostalnih i na preko 280 kolektivnih, selektivnih i pozivnih izložbi. Više je puta nagrađivana za crtež i slikarstvo u tuzemstvu i inozemstvu te uvrštena u kolekciju Umjetničke galerije BiH u Sarajevu.

U srpnju je gostovala u londonskoj Camden Image Gallery i za čitatelje portala Bljesak.info otkrila je pojedinosti toga gostovanja i važnost izlaganja u inozemstvu. Izložba „Come Together“ bila je u stvari rođendanski poklon njezinog brata Ive.

''Izlagali smo kao trio NVN, moj muž Nikola, moja nevjesta Fani , diplomirana dizajnerica nakita sa svojim art nakitom rađenim po uzoru na Nikoline kolaže i ja sa svojim digitalnim slikama. Poslali smo portfolio umjetničkom savjetu galerije, svidjela im se koncepcija i tako je organizirana izložba. Za takav projekt morate imati novaca, kod nas je još uvijek sve, rekla bih romantično, imate udruženja, pozive za izložbe, ministarstva kulture koja izdvajaju donacije za takve aktivnosti, naravno sve manje'', objašnjava Dragana Nuić-Vučković i ističe kako su upoznali neke jako zanimljive ljude na izložbi, dizajnere, arhitekte, slikare s kojima su ostvarili kontakt za potencijalnu buduću suradnju.

Nakon povratka iz Londona naša se sugovornica ''bacila'' na posao i organizirala gostujuću izložbu slika "Slike života" mlade iranske suvremene umjetnice Mansoureh Hosseini. U galeriji NV bračnog para Vučković izložba će biti otvorena od 27. rujna do 20. listopada.

''Iz jedne nama tako daleke zemlje, s Bliskog Istoka, Irana koji je sada u žiži političkih događanja, skoro na rubu rata, predstavit će nam se mlada umjetnica.  Upita mene jedan poznanik: „Je li zamotana?“. Kažem ja nije, u prepisci mi je rekla da nije ni neka vjernica, žena je, majka, umjetnica, i na vrlo osebujan način prikazuje slike života koji nam je svima isti. Iz kolijevke civilizacije potekla, iz stare Perzije, univerzalnim jezikom umjetnosti progovara. Ljudsko je biće. Kulturološki različito, a opet nam tako blisko. Jako je sretna zbog događaja iako mu neće fizički nazočiti, pa smo onda sretni Nikola i ja. I naši prijatelji'', zaključila je Dragana Nuić-Vučković.