Obezvrijeđeno nacionalno blago Bosne i Hercegovine

U ratnom i poratnom razdoblju ukradena su vrijedna umjetnička djela, od kojih su mnoga zaštićeni spomenici i nacionalno blago Bosne i Hercegovine. Istražuje se krađa više od 500 umjetnina, ali stručnjaci smatraju da to ide sporo zbog nestručnosti kadra.

Safet Zec, jedan od najistaknutijih likovnih umjetnika u povijesti BiH, nije bio pošteđen ratne krađe. Nestao mu je jedan čitav grafički opus iz ateljea u Počitelju, što ga i danas jako boli, prenosi Birn.

Krađa nije zaobišla ni druge umjetnike, a nestajala su i remek-djela svjetski priznatih umjetnika, kao i pravoslavne ikone iz galerija i drugih objekata. Ukradena djela prodavana su na tržnicama ili su završavala u drugim državama. Cijene, kako smatraju stručnjaci, bile su male, a djela obezvrijeđena.
Krađa umjetnina nastavljena je u postranom razdoblju. Nestajala su djela Ismeta Mujezinovića, Marija Mikulića i drugih umjetnika. Iz Međunarodne galerije portreta u Tuzli nestalo je više od 40 umjetnina.

S ciljem pronalaska umjetnina i prekidanja lanca crnog tržišta, osnovan je Centar protiv krijumčarenja umjetninama u Tuzli. Do sada je na listi 109 djela nestalih iz Međunarodne galerije portreta u Tuzli, Umjetničke galerije BiH i privatne kolekcije obitelji Mulabdić, Piše Birn.

Mišljenja stručnjaka su podijeljena kada je riječ o vrijednosti ukradenih umjetnina jer neki smatraju da njihova tržišna vrijednost ne postoji, dok drugi ističu da nema stručnog kadra koji bi to utvrdio. U BiH nema dovoljno stručnog kadra ni kada su u pitanju istražni procesi u vezi s ovim kaznenim djelima, čega je pokazatelj i jako mali broj sudskih presuda.

Djela po sto maraka

Zaštita umjetnina u vihoru rata, u Počitelju, Travniku, Mostaru i Sarajevu, bila je zadatak Stožera za zaštitu dobara kulture. Riječ je o organiziranoj grupi koja je imala najbolji informativno-tehnički centar. Rukovoditelj je bio Josip Pejaković. On kaže da nisu imali “podršku tadašnjih vlasti”, ali da je 90 posto umjetnina iz ateljea sarajevskih slikara bilo zaštićeno.

Kada je gorjela sarajevska Vijećnica, napominje Pejaković, “spašavali su staru periodiku”, što je bila tada najznačajnija zbirka.

“Od početka sam bio pod strašnim pritiskom politike jer mnogima nije bilo drago što to radim. Dao sam ostavku 1994. godine”, kaže Pejaković, dodajući da su mu neki govorili, kad su saznali što je radio, da su “više krali iz stanova videorekordere i televizore nego što su gledali po zidovima”.
Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije BiH, kaže da je 1992. nestalo 48 pravoslavnih ikona, dva remek-djela Ferdinanda Hodlera i jedan iluminirani rukopis. Procjene su, kako pojašnjava, da su to uradili neki tadašnji uposlenici galerije.

Stručnjaci napominju da su se Mujezinovićeva djela mogla u Beogradu kupiti za sto maraka ili djela drugih umjetnika, na primjer, za vreću brašna.

Kolika je vrijednost nestalih umjetnina teško je utvrditi jer se neka nalaze na listama nacionalnih dobara BiH.

''Ta djela koja su nestala nemaju tržišnu vrijednost. Nisu djela za prodaju i jako je teško tu procjenu imati. Ona su jednostavno okarakterizirana kao nacionalno blago i tako se tretiraju'',, kaže Krsmanović.

Pejaković naglašava da je “ovo toliko primitivna sredina da se uopće ne zna što je bitno. Taj svijet koji je to radio u ratu, radio je da to naloži”.

S druge strane, Zec pojašnjava da je krađa umjetnina u ratu vjekovni mehanizam. “Kada se zaposjeda prostor kao što je Počitelj, prvo ulaze glavni, među kojima je uvijek neko ko zna šta vrijedi. Pokupe se stvari u prvoj liniji, poslije dolazi druga garnitura, i tako dalje”, ističe Zec.

U postratnom periodu pokraden je atelje Marija Mikulića, ali i drugih bosanskohercegovačkih umjetnika.

''I dalje se traga za određenim djelima, s tim da se za neka ne može utvrditi jesu li nestala u periodu do 1991. ili od 1991. do 2010. godine”, kaže Dženan Jusufović, direktor Međunarodne galerije portreta Tuzla.

Neke slike Marija Mikulića vraćene su obitelji, ali istraga nije otkrila počinitelje krađe.

''Po popisu koji smo imali, ukradeno ih je između 80 i 90. Policija je to popisala i rečeno nam je da ih nikada nećemo naći. A slike su prodavane na Baščaršiji, u nekakvoj maloj galeriji, pa čak i na autotržnici'', kaže Nada Mikulić, Marijeva supruga.

Neophodna edukacija

Slike Mersada Berbera također su nestajale. Jasmin Kulenović je priznao da je sudjelovao u krađi tri Berberove slike, čija je vrijednost, po optužnici, procijenjena na 200.000 maraka. Kulenović je osuđen na dvije godine zatvora. Osuđen je i Alen Tomašić na deset mjeseci zatvora za krađu umjetnina iz Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu.

Brojna značajna djela nestala su iz kolekcije Likovne kolonije u Čapljini. Jozo Pehar, tadašnji načelnik Čapljine, koji je u međuvremenu preminuo, nakon miniranja džamije, gdje su bila sačuvana djela, izvukao je slike kako ne bi izgorjele, i deponirao ih na sigurno.

''Nakon rata, kad smo ih trebali vratiti, obijen je magacin. Nestalo je oko 200 slika Safeta Zeca, Mersada Berbera, Seida Hasanefendića. Nestala je i zapaljena kompletna dokumentacija kada je minirana džamija. To su neprocjenjivo vrijedna djela'', kaže Denis Jeina, tajnik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBiH).

Na Interpolovoj stranici za Bosnu i Hercegovinu stoji podatak da se traga za samo 14 umjetnina iako je, prema toj agenciji, BiH visoko na listi zemalja jugoistočne Europe na čijem području se na svjetskom nivou realizira 6,3 posto ilegalne trgovine umjetninama.

U bazi Centra protiv krijumčarenja umjetnina nalazi se 109 djela, za koja su prema Jusufoviću podnesene kaznene prijave.

Admir Arnautović, glasnogovornik Tužiteljstva Tuzlanskog kantona, kaže da prilikom istraga nailaze na problem jer nemaju dovoljno stručnih lica, odnosno vještaka koji bi vršili analizu i procjenu umjetničkih djela, odnosno njihove vrijednosti.

''To stvara i problem istražiteljima, a naročito tužiteljima koji moraju osigurati takve dokaze i prezentirati ih na sudu”, dodaje Arnautović.

Iz tog razloga sve češće se organiziraju edukacije za suci i tužitelji kako bi procesuirali djela krađe umjetnina kako u ratnom, tako i u postratnom periodu.