Na današnji dan umro je umjetnik koji je tvrdio da su ga zamijenili u rodilištu

Prije 40 godina u Mostaru je preminuo Mustafa Ico Voljevica, slikar i mostarski šeret, ilustrator prostora i vremena.

Smrt ga je zatekla 26. siječnja 1981. godine, nakon što se borio s neizlječivom bolesti, a imao je nepunih 50 godina kada ga je "rakonja pojeo", kako je to na bolesničkoj postelji rekao svom prijatelju Miši Mariću.

Voljevica je zasigurno jedan od najelitnijih mostarskih i bh. umjetnika, bogatog stvaralačkog opusa, boem i šarmer, koji je ostao upamćen po mnoštvu besmrtnih liskaluka.

"Ico je bio živi dokaz da ljepota nije samo fizička, nego i duhovna", zapisao je novinar Enver Enko Mehmedbašić.

Voljevica je davno izrekao sada već antologijsku šalu: "Ja sam, ustvari, bio vrlo lijep, ali su me zamijenili u porodilištu".

Pamti se i onaj slučaj kad su ga zvali u Općinski komitet Saveza komunista (OK SK) kako bi mu kazali da je partijski vrh tražio njegovo stupanje u članstvo SK.

Ico Voljevica je tada pitao partijskog sekretara (Z. Ostojića) koliko će mu platiti za prelazak...
Kad je zbunjeni partijski funkcionar pitao na što konkretno misli, Voljevica je kazao: Pa svaki igrač dobije nešto kad prelazi u drugi klub...

- A, odakle nam ti prelaziš?, pitao je sekretar.

- Iz Socijalističkog saveza u Savez komunista, odgovorio je Voljevica, nakon čega je, tvrdi njegov prijatelj Mišo Marić, slavni slikar bio potjeran iz kabineta partijskog sekretara.

Njemu se pripisuje i anegdota kad su ga uspjeli nagovoriti da nakon dugo vremena naruči bozu kod Muje, legendarnog mostarskog ugostitelja.

Dok Mujo toči iz aparata, Ico provjerava:                                        
- Je li ledena?
- Jašta je, već ledena! - odbrusi Mujo, a glavu ne okreće.               
- Ipak, pusti da malo oteče - inzistira Ico                                              
Mujo  prolije naliveno, gurne im pare nazad i izbaci ih sve na 40ºC... u hladu.

"Moj ujak Mustafa Ico Voljevica bio je poznati mostarski umjetnik čiji duh i dan-danas živi u sjećanju mnogih sugrađana. Njegov likovni opus rasut je po cijelome svijetu. U posljednjih dvadesetak godina nastojim prikupiti njegova djela i sačuvati ih u svojoj zbirci umjetnina", kazao je prije nekoliko godina kolekcionar umjetnina Srećko Mustagrudić Lola.

I doista, mnoge su Icine slike izgorjele nakon što im je zapaljena kuća na Bulevaru.

"Ništa mi nije ostalo. Nijedan crtež! Posljednjih godina kupila sam tri Icine slike, a pet sam ih dobila na poklon. Posljednju mi je nedavno darovao Predrag Matvejević, koji je bio Icin školski drug", ispričala je jednom prilikom umjetnikova voljena supruga Šefika - Fika.

Upravo je Srećko Lola Mustagrudić 2006. godine, na na 25. obljetnicu smrti Ice Voljevice, organizirao izložbu u Maloj galeriji Samostana svetog Ante na Bistriku u Sarajevu, kako bi se likovna publika podsjetila na ono malo sačuvanih djela koja nije progutao ratni vihor devedesetih.

"Žao mi je što se, kada se o Ici govori, obično spominju njegovi liskaluci. Ja se u slikarstvo ne razumijem mnogo, ja slike doživljavam kroz boje, ali stručnjaci su govorili da je Ico, skoro pa ravan Sezanu. I upravo su te izložbe u Sarajevu i Mostaru, koje su bile vanserijski, fantastično organizirane i kojima je prisustvovala sva politička, intelektualna elita, prikazale veličinu njegove umjetničke ličnosti", istaknula je njegova supruga Fika.

Mustafa Ico Voljevica bio je čovjek svoga vremena, ali doteklo mu je imaginacije da premosti stoljeća... Rođen je 1931. godine u Mostaru, gdje je i proveo najveći dio svoga života.