Na današnji dan: Dvije različite epohe, dva slikarska velikana

Canaletto, jedan od najvažnijih talijanskih vedutista XVIII. stoljeća, umro je na današnji dan prije 255 godina, 20. travnja 1768. u Veneciji (u nekim izvorima navodi se 19. travnja kao datum njegove smrti).

Pravim imenom Giovanni Antonio Canal rođen je 17. listopada 1697. u Veneciji, a bio je sin, učenik i suradnik slikara kazališnih dekoracija Bernarda Canala (otuda potječe njegov nadimak Canaletto).

Usavršavao se u Rimu (1719), a djelovao je uglavnom u Veneciji i u Engleskoj (1746–55).

Venecija, London, Rim

Savršenom perspektivom, preciznom izvedbom arhitektonskih detalja te prozračnim i toplim koloritom slikao pretežno vedute gradova (Venecija, London, Rim). Za boravka u Londonu slikao motive s Temze, dvorca Warwick i Whitehalla.

Vjerne prikaze palača, venecijanskih kanala i gradskih prostora oživljavao je skupinama likova u tipičnoj nošnji onoga doba, a sjaj i raskoš ondašnje Venecije dočaravao je slikovitom atmosferom ambijenta (Duždeva palača i Riva degli Schiavoni; Canal Grande).

Za postizanje kompozicije i minuciozne točnosti služi se uređajem camera obscura (napravom koja uz pomoć konveksne leće smještene u otvoru projicira sliku eksterijera na ravnu površinu) kako bi širokokutnu perspektivu uspio prenijeti na platno.

Služenje takvim tehničkim pomagalima nimalo ne umanjuje njegovu vještinu slikanja svjetla, kao ni neposrednost njegovih likova koje prikazuje sa svega nekoliko poteza kistom.

Sačuvano mu je oko 30 bakropisa s motivima Venecije i okolice. Učenici su mu Francesco Guardi (rokoko slikar) i njegov nećak Bernardo Bellotto (urbani pejzažist ili vedutist).

Kolekcija koja sadrži 157 Canalettovih djela može se pogledati OVDJE

Joan Miró

Na današnji dan prije 130 godina, 20. travnja 1893. u Barceloni je rođen čuveni katalonski slikar, kipar i keramički umjetnik Joan Miró.

Odrasta je uz oca urara i zlatara u okružju raznih vrsta umjetnosti. Iako upisuje umjetničku akademiju La Escuela de la Lonja, otac ga nagovara da pohađa i poslovnu školu.

Počeo je raditi kao knjigovođa u kemijskoj tvrtki, ali doživljava živčani slom i roditelji mu dopuštaju pohađanje umjetničke škole u Barceloni.

Kao i mnogi umjetnici toga vremena Miró kasnije dolazi u Pariz, ali ne uzima francusko državljanstvo zbog duboke povezanosti s katalonskim domom kojem se uvijek vraćao.

Isprva je bio pod utjecajem V. van Gogha, fovista i kubista, potom se razvijao, pod utjecajem dadaista i Paula Kleea, prema nadrealizmu (supotpisnik je Nadrealističkoga manifesta, 1924) i apstrakciji.

Ostvario je vlastiti stil pun asocijativne simbolike, poetike i humora. Arabesknim crtežom, bizarnim i maštovitim kolorističkim i geometrijskim kombinacijama stvarao je fantazmagorične kompozicije (Karneval harlekina, 1924–25; Mala plavuša u parku atrakcija, 1950).

Svoj osebujan način primjenjivao je u baletnoj scenografiji i kostimografiji, nacrtima za vitraje i tapiseriju, plakatima, keramici (Sunce i Mjesec, 1955–58., palača UNESCO-a u Parizu), sitnoj plastici i kipovima u bronci.

Ilustrirao je mnogobrojna književna djela (T. Tzara, P. Éluard i dr.).

Ženi se 1929. god. s Pillar Juncosu Iglesias, a godinu dana kasnije dobiva i kćer koju je nazvao Dolores po svojoj mlađoj sestri. Tijekom života nekoliko je puta mijenjao mjesto stanovanja.

Umro je na Božić 1983. u Mallorci, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici groblja Montjuic u Barceloni. Za sobom je ostavio opus od oko 11.000 radova.

Zaklada Miró (memorijalni muzej sa zbirkom njegovih djela) otvoren je na brdu Montjuic nad Barcelonom 1975. za njegova života, a njegov atelijer u Palma de Mallorci postao je 1992. Zaklada Pilar i Joan Miró.