Francisco de Zurbarán - veliki slikar španjolskog baroka

Na današnji dan prije 360 godina, 27. kolovoza 1664. umro je u Madridu španjolski slikar Francisco de Zurbarán, uz Diega Velázqueza vodeći slikar španjolskog baroka.

Rođen je 7. studenog 1598. u mjestu Fuente de Cantos. Bio je učenik Pedra Díaza Villanueva u Sevilli, gdje je 1629. dobio naslov gradskoga slikara.

Isprva je bio pod utjecajem Caravaggia, ranoga Velázqueza i Joséa de Ribere, potom je stvorio vlastiti stil.

Zurbarán je već s 20 godina u Liereni osnovao vlastitu radionicu u kojoj je naslikao prizore za 21 sliku namijenjenu Crkvi sv. Magdalene u Sevilli.

Slikao je portrete pobožnih likova, redovnike i svece u meditaciji i molitvi, smješteni u nejasan prostor pun sjenki, premda sami likovi posjeduju masivnu čvrstoću poput skulptura, a fizionomijama je davao dramatično-psihološki izraz.

Kompoziciju je gradio u snažnim kontrastima između tamnih i osvijetljenih dijelova slike i izraženim osjećajem za boju. 

Vrhunac predstavlja Viđenje sv. Petra Nolasca (1629.). U početku ih karakteriziraju oštri kontrasti kjaroskura odavajući utjecaje Caravaggia, a potom se nazire meki stilski izraz Bartolomea Murilla.

Slikao je i mrtve prirode u kojima majstorsku uporabu boje naglašava briljantna intenzivnost svjetlosti. Njegove dramatične mistično-religiozne kompozicije iz života svetaca i redovnika (ciklusi slika iz života sv. Bonaventure u Sevilli, 1629.) istodobno su idealizirani i realistični, a svakodnevni predmeti su prožeti osjećajem svetosti.

Radio je za crkve i samostane svih crkvenih redova u Sevilli i susjednim pokrajinama te u Južnoj Americi (Lima, Buenos Aires, Ciudad de México).

Osim biblijskih kompozicija sačuvale su se tri mrtve prirode i nekoliko portreta koji svjedoče o veličini sevillskoga majstora (Limuni, naranče i jedna ruža, 1633; Mladi liječnik iz Salamance, 1658).

Od 1638. god. bio je dvorski slikar Filipa IV., a 1658. preselio se u Madrid, gdje je i umro.