Duvanjka u svijetu umjetnosti: U glumi sam pronašla sve za čime sam čeznula pisanjem poezije

Za neke ljude se od njihovih prvih koraka zna da su rođeni za nešto veliko. Način na koji koračaju kroz život postaje iz dana u dan sve glasniji i snažniji zahvaljujući kvalitetnom okruženju i njima samima koji ulažu ogromnu snagu u svaki novi korak. Jedna od takvih je djevojka imena Ivona Baković.

Ovoj rođenoj Duvanjki Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu drugi je dom, gdje već četvrtu godinu živi svoj san. U posljednje vrijeme posvetila se i modelingu u kojemu se sjajno snalazi, pa ju možemo često vidjeti i u reklamama raznih brendova, ali i na malim ekranima.

Kako izgledaju njeni koraci ka uspjehu u zahtjevnom poslu bavljenja glumom, koliko je stvarnost drugačija od snova, kako se snalazi ispred kamere te koliko joj znači rodni Tomislavgrad otkrila je u intervjuu za Bljesak.info.

Koja si godina studija na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, kako si se snašla u tom svijetu te ispunjava li tvoja očekivanja?

Upravo sam upisala četvrtu odnosno zadnju godinu preddiplomskog studija na Akademiji. Moja očekivanja od Akademije su bila drugačija od onoga što ona zapravo jeste, ustvari moja očekivanja od mene same su bila prevelika s obzirom na to da je gluma ZANAT koji se izučava cijeli život i u kojem se svakim zadatkom kreće ispočetka, a ne nešto gdje se svaka prepreka prijeđe nekim čarobnim štapićem zvanim TALENT.

Moja očekivanja od mene same su bila u najmanju ruku budalasta, tako da nisu ispunjena. Kasnije sam shvatila da je za svaki milimetarski pomak potrebno puno rada, vremena i strpljenja sa samom sobom. I onda sam, prihvativši sebe sa svim svojim manama i vrlinama i zavolivši ih jednako, počela istinski uživati u... apsolutno svemu. Akademija me čini sretnom i istinski privilegiranom jer se bavim najboljim poslom na svijetu.

Kako se rodila ljubav prema glumi i prije svega hrabrost za upis ovakve Akademije?

Mislim da se ljubav prema glumi vjerojatno rodila kroz srednju školu i našu Dramsku sekciju u Tomislavgradu. Uvijek ću nositi uspomene na taj tim, na bezgraničnu radost što nekoliko ljudi nešto stvara i pritom se ludo zabavlja. Uskoro sam počela sanjariti da taj posao radim doživotno. Zatim su se, a vjerujem da ništa u životu nije slučajno, dogodila dva projekta u Sarajevu gdje sam upoznala ljude koji su profesionalni glumci, dramaturzi i redatelji. Nakon toga se sanjarenje o profesionalnom bavljenju glumom pretvorilo u ozbiljnu namjeru i razgovor s roditeljima. Shvatila sam da si nikad neću moći oprostiti ako se ne okušam na prijemnom ispitu.

Umjetnost je, primjećujemo, već odavno dio tvog života. Reci nam nešto o pisanju poezije, kada si se upustila u takve 'avanture' i gdje pronalaziš inspiraciju?

Poeziju sam počela pisati u srednjoj školi, a tada sam ju najviše i pisala. Valjda ima nešto u onim kestenima ispred Gimnazije Marka Marulića što me inspiriralo ili možda ima nešto u satovima fizike i kemije što me tjeralo da bježim u piskaranje na koricama bilježnica. Od srednje škole sam napisala možda tri ili četiri pjesme. Otac i majka me za to stalno kude, ali valjda sve za čime sam čeznula pisanjem poezije sam pronašla u glumi. Bilo je i zadataka na akademiji gdje sam mogla iskoristiti i tu ljubav prema pisanju i, rekla bih, da sam ju dobro upotrijebila.

Mili Dueli, gdje si osvojila 5. mjesto u kategoriji poezije, su već 'davno' prošli, no ipak nam reci nešto i o tom iskustvu.

Mili Dueli je sjajan projekt mladog pjesnika Nermina Delića, odnedavno doktora medicine, koji okuplja pjesnike iz cijelog svijeta. Bilo je to lijepo i neobično iskustvo jer sam, za razliku od ranije kada sam slala poeziju na natječaj pa čekala rezultate, imala priliku raditi na pjesmama s mentorom, čitati kritike i ocjene iskusnih pjesnika na svaki od mojih radova i smatrati poeziju kako danas smatram neku scenu koju igram na nastavi; ne kao konačan produkt nekog trenutka nego nešto što se može i treba poboljšavati raznim intervencijama.

Inače, uz činjenicu da je postala autor s najboljim plasmanom iz BiH na VI. Online balkanskom konteestu poezije - Mili Dueli, Ivona u svojoj kolekciji ima i ''Šimića'' te Tropletovu nagradu na natječaju za prozu i poeziju.

U jednom intervjuu kazala si kako si se okušala i kao edukatorica glume u Glumačkoj akademiji za djecu, možeš li nam reći nešto o tom iskustvu?

Obožavala sam raditi s djecom i tinejdžerima. Djeca ne znaju lagati i pretvarati se i zato je s njima strašno zanimljivo istraživati glumu jer im je svako djelovanje na sceni instinktivno i iskreno, razigrani su, otvoreni, znatiželjni i maštoviti. To su sve karakteristike koje bi trebao imati dobar glumac. Sve te stvari kroz odrastanje potiskujemo uklapajući se u svijet odraslih, pa kada dođeš na Akademiju ponovno ih učiš i vraćaš u upotrebu. Iz tih razloga je za mene, kao studenticu glume, rad s djecom i tinejdžerima u Tomislavgradu i Sarajevu bio izrazito dragocjen.

U posljednje vrijeme upustila si se u svijet modelinga. Kako se snalaziš u tom svijetu? Koji su ti daljni planovi za budućnost u ovom poslu?

Modelingom se bavim iz više razloga. Primarni fokus našeg studija je na kazalištu stoga mi je osnovni razlog da se okušam u modelingu bio taj da se upoznam sa kamerom i naviknem na nju. Nedavno sam, na studentskoj filmskoj vježbi, uvidjela da je to urodilo plodom, da mi je kamera prestala biti stranac i da mi je ugodno snimati. Modeling mi je i zabavan način zarade džeparca. Upoznala sam divne ljude na snimanjima i neki su mi postali zbilja dobri prijatelji. Imam puno više poštovanja prema profesionalnim modelima nego ranije. Nikada se ne bih mogla baviti modelingom profesionalno, sedam dana u tjednu, a glumom bih mogla osam. Snimanja na kojima sam sudjelovala su bili laka, uzbudljiva i ugodna, ali profesionalni modeling je teži posao nego što se većini nas čini.

Posjećuješ li često rodni Tomislavgrad, kako ljudi reagiraju na tvoj glumački i modni svijet, koliko ti je rodno mjesto pomoglo pri razvoju talenata?

U Tomislavgradu sam, kada počne semestar, rijetko - samo za Božić i Uskrs. Spomenula sam ranije da sam u Tomislavgradu bila član Gradske dramske sekcije i radila s djecom, tako da je moje djelovanje pri KIC-u Tomislavgrada imalo utjecaj na moj odabir studija glume.