Drugi dan Festivala kulture “Slovo Gorčina” obilježili velikani umjetnosti

Drugi dan festivala kulture "Slovo Gorčina" u Stocu ambiciozno se nadovezao na svečano otvaranje i tada predstavljenu umjetnost visokih dometa.

Olovka piše srcem, naziv je izložbe maestralnog slikara Safeta Zeca, koja je u jutarnjim satima otvorena briljantnim, erudicijskim komentarima povjesničarke umjetnosti, komparistice književnosti Zejnebe Hajdarević. U neposrednom razgovoru s Hajdarevićevom, Zec je kao glavni pokretač za svoje pojavljivanje i izložbu radova u materijalno i tehnički neadekvatnim uvjetima istaknuo apel i poziv onima koji imaju moć u svakom smislu da u godinama koje dolaze potpomognu realizaciju ovog kulturološki važnog događaja za Stolac i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Prisutnima se, pozdravnim riječima, obratio i počasni predsjednik festivala, dr. Gorčin Dizdar.

Kultura sjećanja

Nakon predstavljanja ovih virtuoznih crteža, predstavljeni su i radovi velikana bosanskohercegovačke i europske arhitekture - Zlatka Ugljena, kojim se publika festivala povela na put Ka transcendentnom. Veliki broj posjetitelja svjedočio je da Ugljen, osim materijalnom, itekako umije manevrirati i metafizičkom arhitektonikom. Uz izložbu upriličen je i razgovor u kojem su sudjelovali arhitektica i dizajnerica prof. Ognjenka Finci i dr. sc. Adnan Pašić vanredni profesor na pomenutom Fakultetu, a moderator događaja bio je dr. sc. Haris Bradić, docent na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Festival je, između ostalog, poznat po tome što njeguje kulturu sjećanja, odnosno ne dozvoljava zaboravu da nagrize slike, riječi, uspomene, lica, prije svega velikih ljudi, a onda i autora koji su, osim kulture i prostora koji ista osvaja, svakoga od nas učinili na trenutak boljim nego što smo bili. Prisutni su se prisjetili Marka Vešovića, bh. i crnogorskog književnika, profesora, polemičara. Njegov opus, britki jezik i pero duhovnu, moralnu, etičku i estetsku vertikalu održali su stabilnom u ratnim i poratnim godinama. O Vešoviću su govorili pisac Almin Kaplan, docentica na FFUNSA i pjesnikinja Adisa Bašić, te direktor Media Centra Sarajevo Boro Kontić. Nakon razgovora prikazan je i dokumentarni film o Vešoviću pod nazivom Gdje ide ovaj narod, autora Igora Bararona.

Promocijom Edicije Historije Bosne i Hercegovine u izdanju Instituta za historiju UNSA ukazano je na važnost poznavanja, proučavanja i objavljivanja obimne građe kada je riječ o bh. historiji. Ovo, po mnogo čemu, znanstveno relevantno izdanje u popodnevnim satima u festivalskom centru Šipad promovisali su dr. sc. Enes Dedić stručni saradnik za stariju historiju (srednji vijek) Instituta za historiju UNSA, dr. sc. Almir Marić profesor na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta ,,Džemal Bijedić” u Mostaru i dr. sc. Muhamed Nametak, znanstveni suradnik na spomenutom Institutu.

Pisac i glazbenik Ahmed Burić razgovarao je s Tihomirom Jančovskim, književnikom i autorom nekoliko pjesama ex-yu makedonske grupe Mizar. Publika je imala priliku čuti crtice iz biografije, naročito o putovanjima i destinacijama u kojima se odigravao njegov život. Za kraj ovog dijela programa, Burić, Jančovski i Emir Handžo, suradnik festivala, glazbeno su upotpunili izrečeno, što je publika ispratila gromoglasnim aplauzom.

O Abdulahu Sidranu

Među stećcima, okupljenima se predstavio i glumac Emir Hadžihafizbegović koji je govorio o svojim sjećanjima na višedesetljetne susrete i duge razgovore sa nedavnom preminulim akademikom Abdulahom Sidranom. Iznio je anegdote sa putovanja na premijere kultnog filma ''Otac na službenom putu'', zatim o intenzivnom, plodonosnom stvaranju predstave ,''Sjećaš li Doli Bel'' uz naglasak da taj komad svoje uporište ima u istoimenom romanu, a ne u scenariju filma, na čemu je Sidran bio izrazito ponosan. Podsjetio nas je i na gnušanje spram konformizma koje je Sidran cinično, ironično i autentično raskrinkavao. Za kraj, Hadžihafizbegović je pročitao pjesmu iz zbirke ''Morija'', koju je i sam Sidran, na prošlogodišnjem Festivalu, na istom mjestu među kamenim spavačima izgovorio.

Na nekropoli stećaka Radimlja dodijeljena je posebna festivalska nagrada "Prije svitanja" za najbolje napisanu pjesmu na festivalu. Nagradni natječaj inspiriran je scenom iz istoimenog kultnog filma iz 1995. godine u kojoj pjesnik u Beču zaustavlja par i nudi im da napiše pjesmu pod uvjetom da mu daju samo jednu riječ. Riječ kojom su se sudionici i posjetitelji festivala trebali inspirirati ove godine bila je – fuga. Nagradu je dobio posjetitelj festivala iz Tuzle, Damir Bijesović, a prisutnima se, osim predsjednika Organizacijskog odbora Dubravka Barbarića, obratio i pjesnik Asmir Kujović, ispred stručnog žirija koji je odabrao najbolju, ali i istaknuo pjesme koje su zavrijedile da se nađu u užem izboru.

Neprikosnovena pjesnikinja Bisera Alikadić, u svom prepoznatljivom stilu, glasno, snažno, humoristično i lepršavo svojim govorom i obiljem poezije zatvorila je književni program drugog dana festivala. Razgovor sa pjesnikinjom moderirala je Elma Porobić. Mnogobrojna publika je uživala u nastupu ove nesvakidašnje autorice, pionirke u feminističkoj literaturi u bivšoj Jugoslaviji, koja se kao nov, svjež i nekonvencionalan književni glas pojavila na kulturnoj sceni sedamdesetih godina prošlog vijeka romanom ,''Larva''. Publika je frenetičnim ovacijama pozdravila Biseru Alikadić, onako kako to ova pjesnikinja zaslužuje.

Na kraju drugog festivalskog dana, kultni makedonski bend Mizar spektakularnim koncertom na nekropoli stećaka Radimlja oduševio je publiku svojim jedinstvenim zvukom i stvorio nezaboravno glazbeno iskustvo u autentičnom ambijentu kulturno-povijesnog naslijeđa. Snaga njihove glazbe, interpretacije, obojena i prožeta balkanskim etno zvukom omogućila je putovanje u nekolike vremenske dimenzije.

Program trećeg, i ujedno završnog dana Festivala možete pronaći na linku.