Kalifornijska tvrtka HyPoint već godinama razvija zrakoplovne motore s gorivim ćelijama koji za pogon koriste tekući vodik a nusprodukt izgaranja je obična voda, piše Tportal.
Jedna od najvećih prepreka s kojima se ta vrsta pogona suočava prevelika je težina rezervoara za gorivo.
Naime, vodik na sobnoj temperaturi i pri atmosferskom tlaku ima vrlo nisku energiju po jedinici volumena, pa ga je potrebno komprimirati na vrlo niskim temperaturama, obično nižim od minus 240 stupnjeva. Stoga se vodikovo gorivo čuva pod visokim pritiskom u specijalnim kriospremnicima, čija je težina daleko veća nego što je težina vodika koji je u njima pohranjen.
Tako se, primjerice, u automobilu na pogon gorivim ćelijama Toyota Mirai samo 7,5 posto težine spremnika odnosi na vodikovo gorivo a ostatak je težina samog kriospremnika. A kad je riječ o zračnom prijevozu, to je doista veliki problem.
HyPoint je nedavno objavio pokretanje partnerstva s tvrtkom Gloyer Taylor Laboratories (GTL) iz Tennesseeja koja je razvila kriogene rezervoare za tekuće vodikovo gorivo načinjene od kompozitnih ugljičnih vlakana koji teže 75 posto manje od najsuvremenijih postojećih zrakoplovnih kriospremnika.
Ovo smanjenje težine moglo bi napraviti golemu razliku i čak za četiri puta povećati potencijalni domet zrakoplova na pogon gorivim ćelijama.
U praksi, navode iz HyPointa, to bi značilo da bi konvencionalni zrakoplov De Havilland Dash-8 Q300 s 56 putnika - koji s punim spremnikom kerozina ima dolet od 1600 km - opremljen pogonom na gorive ćelije i s kompozitnim kriospremnikom GTL-a mogao prevaliti 4500 km.
Dakako, puno je toga još potrebno napraviti do komercijalizacije novog zrakoplovnog pogonskog sustava s ultralaganim kriospremnicima. Najveći izazovi povezani su sa sigurnosti, jer vodik je, zbog svoje niske energije paljenja i visoke energije izgaranja, poznat kao izuzetno rizično gorivo.
