Pozivni brojevi država su telefonski predbrojevi država članica Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU). Omogućavaju izravno međunarodno pozivanje drugih država (poznato pod skraćenicom IDD).
Pozivni brojevi država sastavni su dio međunarodnog pozivnog broja te se koriste jedino kad se poziva pretplatnik čiji je telefonski broj u drugoj državi. Ovaj broj prethodi lokalnom pozivnom broju unutar države. Uobičajeno predbroj države počinje s plusom (+) nakon koga slijedi pozivni broj države, te lokalni pozivni broj unutar te države.
Samo četiri zemlje imaju predbroj sastavljen od jedne znamenke i to +1 za SAD i Kanadu, +7 za Rusiju i Kazahstan.
Kako bi se uveo red u međudržavni telefonski promet, 60-ih godina prošlog stoljeća svijet je podijeljen na telefonske regije kojima je dodijeljen određeni početni broj.
Jedan je dodjeljen Sjevernoj Americi (danas ga dijele ga SAD i Kanada), dva Africi, tri i četiri Europi, pet Srednjoj i Južnoj Americi, šest Jugoistočnoj Aziji i Australiji, sedam SSSR-u (sad ga dijele Rusija i privremeno Kazahstan), osam Istočnoj Aziji i devet Bliskom istoku.
Početnom broju potom su dodijeljeni brojevi za pojedine države. Sjeverna Amerika imala ih je samo dvije, SAD i Kanadu, a one su se dogovorile koristiti isti predbroj. Sovjetski savez bio je jedna država. Tako su predbrojevi ostalih država dobili više znamenki (+49 za njemačku isl.)
No i tu dolazi do izuzetaka, a jedan od njih odnosi se na Bosnu i Hercegovinu. Raspadom SFRJ njen predbroj +38 pretvoren je u troznamenkaste predbrojeve država koje su iz nje nastale. Tako je Srbija dobila +381, Crna Gora +382, Hrvatska +385, Slovenija +386, Bosna i Hercegovina +387, Sjeverna Makedonija +389.
