Što je Iron Dome ili Željezna kupola, ponos izraelske vojne tehnologije?

Sukobi između izraelskih i palestinskih snaga i dalje se ne smiruju, a posljednja događanja pokazala su kako je, u odnosu na sukobe prije desetljeće ili dva, vojna tehnologija znatno uznapredovala kako s jedne tako i s druge strane.

Osim što se u sukobima koriste brojne rakete, pripadnici militantne skupine Hammas u posljednjih nekoliko dana lansirali su i nekoliko "dronova samoubojica" naziva "Shebab" prema Tel Avivu i drugim izraelskim gradovima. Međutim, prema posljednjim izvještajima izraelskih snaga, vojska ove države uspjela je presresti pet ovakvih dronova.

Osim toga, prema informacijama izraelskih medija, pripadnici grupe Hammas su od početka sukoba ispalili oko 2.000 raketa prema vojnim i drugim ciljevima u Izraelu. Iako je broj raketa jasan pokazatelj kako je Hammas uistinu ojačao i postao veoma bitan vojni faktor na Bliskom istoku, učinkovitost ovih napada ostala je upitna.

Unatoč činjenici da je Hammas uspio ispaliti znatan broj raketa, veliki broj njih nije uspio završiti na teritoriji Izraela, a najveću "zahvalnost" za to građani Izraela duguju proturaketnom sustavu Iron Dome (Željezna kupola), koji mnogi nazivaju ponosom izraelske vojne tehnologije.

Što je Iron Dome ili Željezna kupola?

Iron Dome predstavlja izraelski proturaketni obrambeni sustav koji su snage ove države u rad pustile još u ožujku 2011. godine. Naravno, korijen same ideje o kreiranju sustava koji će neutralizirati sve rakete usmjerene na izraelske vojne ciljeve potječe i od ranije, točnije od izraelsko-libanonskog rata 2006. godine, kada su pripadnici Hezbolaha ispalili na tisuće raketa prema Izraelu, piše klix.

Već sljedeće godine, vojni dužnosnici su najavili izradu proturaketnog sustava koji će predstavljati prvu liniju obrane izraelskih gradova od napada.

Za izradu ovog sustava angažirana je državna kompanija Rafael Advance Systems, koja se upustila u izradu projekta u suradnji s avioindustrijom Izraela i izraelskim obrambenim snagama. Prema navodima medija, Izrael je za ovaj projekt na početku izdvojio ukupno 210 milijuna dolara, a izrada cjelokupnog projekta trajala je gotovo pet godina. Sposoban je tražiti, detektirati i pratiti avione, rakete, bombe ili mine. Radijus djelovanja je između 4 i 70 kilometara.

Osim toga što je projekt financirao Izrael, znatnu financijsko injekciju za ovaj projekt osigurale su i Sjedinjene Američke Države, koje su nekoliko puta iz budžeta uz odobrenje Kongresa izdvojile milijunske iznose kako bi financirale izgradnju, unapređenje i dodatni razvoj izraelskog obrambenog sustava.

Međutim, iako je sama izrada ovakvog projekta djelovala impresivno, posebno ako se u obzir uzme podatak da je Izrael za unapređenje ovog sustava u suradnji s SAD-om izdvojio milijunske iznose, ono što je fasciniralo brojne stručnjake jeste sam način na koji funkcionira izraelski proturaketni sustav.

Kako funkcionira Iron Dome

Prema navodima izraelskih vojnih dužnosnika, Iron Dome ima mogućnost da se suprotstavi i presretne gotovo sve rakete kratkog dometa upućene prema Izraelu.

Sustav proturaketne zaštite sastoji se od tri dijela. Prvi dio predstavlja radarski sustav koji za cilj ima praćenje kretanja raketa koje Hamas ili druge organizacije upute prema Izraelu. Drugi dio predstavljaju same Tamir presretačke rakete koje su smještene u tzv. baterijama koje mogu nositi ukupno 20 raketa.

Svaka od ovih raketa košta između 20 i 100 tisuće američkih dolara, a njihova ukupna težina iznosi 200 kilograma. S obzirom na značaj Iron Domea za zaštitu Izraela, baterije s raketama raspoređene su širom Izraela, većinom uz samu granicu s palestinskim dijelovima, čime se što brže nastoje neutralizirati neprijateljske rakete.

Na kraju, posljednji, ali ne i manje bitan dio Iron Domea predstavlja mobilna kontrolna jedinica koja zapravo analizira putanje raketa upućenih prema Izraelu, procjenjuje njihovu točku udara te upućuje komande prema "bateriji" iz koje se rakete ispaljuju.

Ima li sustav mane?

Iako izraelske vlasti ističu kako je efikasnost Željezne kupole gotovo 90 posto te da u svim situacijama može presresti većinu raketa, posljednja Hammasova raketiranja izraelskih teritorija pokazala su kako i ovaj "besprijekorni" sustav ima određenih mana koje u budućnosti mogu nanijeti mnogo veću štetu Izraelu.

Kako prenose brojni analitičari, iako je sustav i u ovom sukobu presreo veliki broj raketa, najveća slabost sustava Iron Dome je ta što ima nepoznatu "točku zasićenja", odnosno maksimalan broj raketa s kojima u istom trenutku može izaći na kraj.

Ukoliko bi Hammas poslao veći broj raketa nego što Iron Dome u suštini može presresti, gotovo sigurno će u jednom trenutku doći do preopterećenja sustava, što znači samo jedno - da će Hammasove rakete pogoditi ciljeve.

Osim toga, opskrba Tamir raketama također predstavlja problem za Izrael. Kako se navodi, rakete su izuzetno skupe, a njihova proizvodnja i dalje je ograničena, što Izrael potencijalno može dovesti u ozbiljnu opasnost s obzirom na to da Hammas s druge strane znatno brže i po povoljnijoj cijeni dolazi do raketa naziva Quassam.

Iako je izraelski sustav do sada pokazao izuzetno dobre rezultate, brojni vojni stručnjaci su zabrinuti te ističu kako Izrael ne ulaže dovoljno sredstava u unapređenje obrambenog sustava.

"Ako Hammas može probiti raketni štit sa 100 raketa koje lansira u samo nekoliko minuta, koliko mogu Hezbollah i Iran naštetiti dužim, većim i preciznijim raketama koje posjeduju?", ističu izraelski stručnjaci.

Čini se da ratni ured izraelskog šefa vlade Benjamina Netanyahua nije ostvario ciljeve projektom Željezna kupola. Uništenje raketnog arsenala Hamasa sve je teže ostvariva misija.