Pratite li ratove online? To može ostaviti posljedice na vas

Ratovi bez cenzure dostupni su uživo i bez cenzure preko društvenih mreža, a po broju pregleda, jasno je da ovakav sadržaj privlači publiku, a mladi su posebno izloženi jer više koriste društvene mreže.

Da sadržaji s društvenih mreža nedvojbeno djeluju na konzumente, smatra dr.sc Ivona Čarapina Zovko, psiholog psihoterapeut - u superviziji, pročelnica Studija psihologije.

''Izloženost negativnim, konkretno u ovom slučaju uznemirujućim sadržajima negativno djeluju na konzumente tog sadržaja, posebno na mlađu populaciju koja i najviše vremena provodi na društvenim mrežama. Izloženost takvim sadržajima prate neugodne emocije poput povećanje razdražljivosti, straha, tuge, pa i ljutnje i bespomoćnosti. Mlađa djeca ne mogu kritički prosuđivati sadržaj koji im se predstavlja putem društvenih mreža i samim time ni odvojiti sadržaje koji su za njih korisni i koji nisu'', navela je Čarapina Zovko.

Anonimnost i udaljenost od odgovornosti

Istaknula je da društvene mreže daju osjećaj anonimnosti, ali i udaljenosti od odgovornosti za ono što gledaju, komentiraju, dijele i sl. Što može potaknuti i smanjeni senzibilitet kod osoba.

Sociolog i univerzitetski profesor Drago Vuković kaže kako živimo u Cyber zajednici koja je takva kava jeste - prividna.

''Živimo u novim oblicima otuđenja koji su opasniji od klasičnih uvjerenja. Utjecaji su veliki toliko da je to zabrinjavajuće u pogledu klasičnih standarda odrastanja djece. Nisam siguran kako ćemo iz ovog stanja izaći. Pitanje je možemo li mlade ljude zaštiti od negativnih utjecaja i od nasilja na internetu, od tih frustriranih pokreta, promocija nekih anti vrijednosti nekih lažnih sloboda'', navodi Vuković.

Sve je to, kaže usmjereno na negaciju osnovnih vrijednosti i identiteta, nekih standarda koji su bitni za odrastanje i socijalizaciju mladih ljudi i djece.

''Tome su svi izloženi i svijet je u ozbiljnoj krizi po tom pitanju'', dodao je Vuković.

(ne)vjerodostojnost

Psiholog Srđan Puhalo kaže da se ovaj problem može analizirati iz više uglova.

''Prije svega moramo da se zapitamo koliko su te informacije ili snimci vjerodostojni, jer smo svjedoci da je laž ili propaganda i te kako prisutna i da se zloupotrebljava, da bi se pridobila naklonost javnosti. Društvene mreže su idealne za to, jer ne podliježu bilo kakvoj kontroli. Slika je mnogo utjecajnija od teksta, samim tim snimci koji nam dolaze su veoma često uznemirujući i teško je običnom čovjeku da ostane ravnodušan i racionalan. Također imamo problem sagledavanja cjelokupne slike i situacije, jer vrlo često mi dobivamo samo dijelove informacije ili snimka, što nas veoma često može odvesti u zabludu. Na kraju ljudi se pretvaraju u navijače, a to znači da traže i gledaju samo one informacije koje su u skladu s njihovim očekivanjima i što potkrjepljuje njihove stavove tj. samo potvrđuje njihove početne pretpostavke. Kada postanemo navijači, nema više debate i razgovora, jer prevladava buka i bijes'', navodi Puhalo.

To nije samo odlika današnjih ratova, kaže Puhalo. ''Sjetite se da smo prije nekoliko godina imali direktan prenos terorističkog čina na Novom Zelandu ili skorašnje ubojstvo žene u Gradačcu''.

Ne smatra da ljudi postaju bezosjećajni, ali se kaže navikava na postojeću situaciju i njihov prag tolerancije na takve scene i informacije.

''Teško je ostati ravnodušan na snimke ubijene djece ili roditelja koji su izgubili djecu. Na to se normalan čovjek nikada ne može navići i instiktivno reagira. Problem nastaje što neke stvari koje su nas do jučer šokirale, postaju „normalne“ i onda tražimo još više brutalnosti'', kaže Puhalo.

Izgleda kao igra

Samim tim se nametne i pitanje jesu li mladi ljudi uopće svjesni da se iza tih videa koji se gledaju nalaze stvarni ljudi.

''Naravno da su svjesni, ali se postavlja pitanje da li s ljudima koji su tamo daleko možemo imati empatiju. Stvarnost nam pokazuje da se ni svi ratovi ne tretiraju jednako u javnosti, niti se javnost isto odnosi prema svim žrtvama. Bojim se da prosječnog Europljanina više uznemiri rat i žrtve u Ukrajini, nego u Jemenu ili Afganistanu. Također, ratovanje preko ekrana, mislim na dronove i sl., smrt čini udaljenom, apstraktnom i sterilnom i ona izgleda kao video igrica. Pogotovo kada nisi sudionik rata. Nije isto gledati mrtvog čovjeka na par metara od sebe i preko ekrana'', kaže Puhalo.

Čarapina Zovko konstatira da nažalost živimo u vremenu u kojem je svijet videoigrica pun ubojstava, nanošenja štete drugoj osobi koja ne da prolazi nekažnjeno nego se nagrađuje bodovima i donosi pobjede u takvim vrstama igara.

''To se svakako može ''preliti'' i na realni životni kontekst u kojem sve više dolazi do brisanja granica između realnog i virtualnog svijeta i nemogućnosti razaznavanja da je riječ o stvarnim žrtvama. Često smo svjedoci i da se putem takvih videa, nažalost promiče, normalizacija nasilja'', kaže ova stručnjakinja.

Žrtve mogu probuditi suosjećanje, ali i depresiju

Sociolog Vuković pak smatra da djeca i mladi prepoznaju suštinu problema, no problem su pogrešni uzori u odrastanju.

''Može se to negdje i dokazivati u praksi koliko nesreća proizvodi problema i otuđenja djece, nasilja i vrnjačkog nasilja. Imamo jedan generalni problem; ne bavimo se ozbiljno tim stvarima mi reagiramo kada se nešto dramatično desi. Mi gasimo požare, a ne bavimo se uzrocima. Društvo je uspješno u suprotstavljanju problemima samo ako se bavi uzrocima problema ne samo posljedicama'', rekao je Vuković.

No ratovi dugo traju, rat u Ukrajini, sukob u pojasu Gaze, a društvene mreže i dalje nude sadržaj, kontinuirano gledanje ovog sadržaja može

Psihologinja Čarapina Zovko smatra da prekomjerna izloženost negativnom sadržaju na društvenim mrežama može izazvati poteškoće poput asocijalizacije, anksioznosti, depresije i slično, ali može probuditi i suosjećanja prema žrtvama.

''Žrtve se prikazuju na televiziji, društvenim mrežama, klipovi se brzo dijele i dolaze do korisnika. Ne zaboravimo da i sami živimo u poslijeratnom društvenom kontekstu i da takvi sadržaji budu okidači za buđenje i vlastitih trauma'', naglasila je ova stručnjakinja.

Duže trajanje rata, manji interes

Puhalo kaže - ''što rat i sukob duže traje, interesiranje za njega opada''.

''Što si udaljeniji od ratišta. Najveći broj ljudi to prihvata kao novu normalnost i nastavi sa svojim svakodnevnim životom. Tek neki poseban događaj koji se izdvaja po broju žrtava ili brutalnosti, može da im vratiti pažnju na ratna dešavanja, ali se vrlo brzo vraćamo u svakodnevnu kolotečinu. Bojim se da će se prosječan Europljanin više nasekirati ako poskupi benzin zbog sukoba na Bliskom Istoku, nego zbog pogibije 10 civila. Naravno, to ne znači da su oni psihopate i nezainteresirani, već tako ljudska psiha funkcionira'', pojašnjava.

Da imamo jedan generalni problem, smatra Vuković, a to je da se ne bavimo ozbiljno tim stvarima i reagiramo kada se nešto dramatično dogodi.

Ideologija - problem

Smatra da je sve ovo uzrok nove globalne ideologije koju provodi Amerika, a koja promovira apsolutnu slobodu pojedinca.