''Pravo na zaborav": Tražilice će morati uklanjati dokazano neistinit sadržaj

Pravo na zaborav je propis Europske unije prema kojem svaki njezin građanin ima mogućnost od Googlea i drugih internetskih servisa zatražiti uklanjanje pojedinih podataka o sebi kako isti ne bi bili vječno prisutni u rezultatima pretraživanja.

Taj propis, uveden još 2014. godine, oslanja se na pravo na privatnost podataka i vrijeme rehabilitacije nakon određenih prijestupa, pa kaže kako nitko ne bi zbog prošlih grijeha trebao biti osuđen na to da ga isti prate online cijeli život.

Najnovijom presudom Suda Europske unije propis je dodatno pojašnjen i proširen jednom novom obvezom za internetske kompanije i njihove tražilice, javlja Bug.

Uklanjanje linkova do netočnih informacija

Sve je počelo kada su dvojica čelnih ljudi jedne njemačke kompanije za ulaganja zatražila od Googlea uklanjanje rezultata pretraživanja na temelju njihovih imena, koji sadržavaju poveznice na članke koji kritiziraju model ulaganja njihove kompanije.

Zatražili su i da Googlea njihove fotografije, prikazane u obliku minijatura ("thumbnails"), ukloni s popisa rezultata pretraživanja slika. Google njihove zahtjeve inicijalno odbio, tvrdeći da su fotografije i članci objavljeni u profesionalnom kontekstu te da im nije poznato jesu li informacije sadržane u člancima točne ili ne. Slučaj je došao do njemačkog Saveznog vrhovnog suda, a on je mišljenje zatražio od Suda Europske unije.

To mišljenje stiglo je protekloga tjedna, a imat će implikacije na sve buduće slične primjene "prava na zaborav". Sud prvo podsjeća na to da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, nego se mora razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu te ga treba odvagnuti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti. Brisanje podataka tako se ne mora provesti ako su predmetni podaci bitni za slobodu informiranja.

Međutim, pravo na slobodu izražavanja i informiranja ne može se uzeti u obzir ako se barem dio informacija sadržanih u indeksiranom sadržaju, i to dio koji nije zanemariv, pokaže netočnim – poručuje ovaj sud.

Dakle, upućuje se podnositelje zahtjeva, koji žele da se određeni podaci o njima izbrišu, da podnesu dokaze kako je riječ o netočnim informacijama. Takvi dokazi ne moraju uključivati, primjerice, sudske presude protiv izdavača, već samo dokaze "za koje se od njega može razumno zahtijevati da ih istraži".

Tražilice nisu dužne istraživati činjenice

Sud dalje smatra da vlasnici internetskih tražilica moraju svoje odluke o uklanjanju sadržaja temeljiti na svim predmetnim pravima i interesima kao i na svim okolnostima konkretnog slučaja. No, tražilice nisu dužne imati aktivnu ulogu u istraživanju činjenica koje nisu potkrijepljene zahtjevom za uklanjanje poveznica iz njihovog indeksa.

Zaključno, ako podnositelj zahtjeva za uklanjanje poveznica podnese relevantne i dovoljne dokaze, koji mogu potkrijepiti njegov zahtjev i dokazati očitu netočnost informacija, vlasnik tražilice dužan je prihvatiti taj zahtjev i iz indeksa pretraživanja ukloniti sporne sadržaje. To vrijedi tim više ako osoba podnese sudsku odluku kojom je utvrđeno da je sadržaj neistinit.

Kad je riječ o minijaturnim slikama ("thumbnails"), njihovo prikazivanje predstavlja osobito važno miješanje u prava na zaštitu privatnosti i osobnih podataka osobe. Prilikom odluke o uklanjanju thumbnailova, treba uzeti u obzir njihovu informativnu vrijednost, bez uzimanja u obzir konteksta objave na internetskoj stranici iz koje su izdvojene.

Tražilice moraju voditi računa o tekstu koji se uz fotografije nalazi, a koji bi trebao pojasniti njihovu informativnu vrijednost, pa potom odvagnuti jesu li one nužne za uklanjanje ili ne.