Objavljeni memoari odbjeglog zviždača

Memoari “Permanent Record” Edwarda Snowdena, kojeg neki smatraju zviždačem herojem dok ga vlada SAD optužuje za izdaju, nude uvid u iskustva koja su ga dovela do razotkrivanja tajnih programa nadzora američkih obavještajnih službi, ali i upozorenja o mogućnostima daljih zloupotreba tehnološkog napretka.

“Permanent Record” vjerovatno neće promijeniti ničije mišljenje o Snowdenu, ali kad je riječ o privatnosti, slobodi govora i Ustavu, njegova priča razjašnjava koji su ulozi, ocjenjuje New York Times.

Heroja zviždač ili izdajnik?

Zbog otkrivanja tajnih programa sakupljanja podataka s telefona i aktivnosti na internetu američkih građana, kao i o prisluškivanju stranih lidera, Snowdena je administracija prethodnog predsjednika SAD Baracka Obame proglasila izdajnikom i optužila ga za kršenje zakona o špijunaži, oduzevši mu pasoš, čime je praktično zarobljen u Moskvi, gdje od tada živi, pišu svjetski mediji, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Snowden, ističe New York Times, traži od čitatelja da se zapita što znači što su podaci o našim životima skupljeni i sačuvani na kompjuterskom dokumentu, dostupni ne samo sad, već potencijalno zauvijek, da li tako povjerljiv rad treba davati privatnim ugovaračima, šta povlači za sobom efektivan nadzor dok je javnost u mraku i kada zabrinutost za nacionalnu sigurnost može skliznuti u nekontrolisanu vlast.

Poziv dužnosti i patriotski pedigre dobili su prioritet u Snowdenovom opisu motiva za objelodanjivanje tajnih programa nadziranja, ali njegova knjiga također upozorava na opasnosti masovnog nadziranja koje dolaze s tehnološkim napretkom, posebno kako se vještačka inteligencija stapa s kapacitetima nadziranja, piše Guardian.

“Permanent Record” je Snowdenov pokušaj odgovora na pitanja što je uradio i kako nazad, upravo kroz nešto što on sam, kako ističe Guadian, smatra neugodnim i antitetičkim: kršenjem vlasitite privatnosti i otvaranjem onoga što naziva “prazna zona koja se nalazi izvan dosega države”.

Taj prostor je čuvao šest godina, ali njegov opis iskustava koji su ga doveli do značajne odluke, zajedno s detaljima o obiteljskom porijeklu, služe kao snažna obrana od optužbi da je izdajnik, ocjenjuje list.

Što nudi knjiga

Knjiga također nudi podsjetnik da je objelodanjivanje masovnog nadgledanja i obimnog skupljanja osobnih podataka važno sada kao što je bilo 2013. i još više, tvrdi Snowden, imajući u vidu da su privatne kompanije sada postale nova čudovišta prikupljanja podataka.

Snowden dolazi iz obitelji patriota – jedan djed mu je bio kontraadmiral, otac je radio za obalnu stražu, a majka je radila u NSA. U mladosti se zainteresirao za računala i bio je opsjednut očevim Komodorom 64, a s pojavom interneta je svaki slobodan trenutak provodio online, učeći kako kodirati i kako razbiti kodove.

Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001, pridružio se vojsci. Sada kaže da se najviše kaje zbog svoje “refleksne, neupitne podrške” odluci da se pokrene rat nakon napada i kako je to dovelo do “tajnih mjera, tajnih zakona, tajnih sudova i tajnih ratova”.

Za taj paralelni univerzum je saznao radeći za različite obavještajne službe na unaprijeđenju prastarih informatičkih sustava. Veliki trenutak je došao kada je upitan da sastavi prezentaciju kineskih “potpuno zapanjujućih” kapaciteta nadziranja. Kada je to uradio, shvatio je da gleda u “ogledalo i vidi odraz Amerike” pa je želio ustanoviti jesu li njegovi strahovi osnovani. Ljut zbog svog otkrića kopirao je dokumente o najšokantnijem programu skupljanja podataka na malu sim karticu koju je prokrijumčario iz zgrade NSA.

Snowden je na kraju odlučio ne biti odan agencijama za koje je radio, već javnosti koju su trebali štititi, ukazuje Guardian i ističe da je osjetio da su obični građani izdani i da on ima dužnost objasniti kako.

S druge strane, časopis Newyorker ocjenjuje da Snowdenovi memoari ne rješavaju ključna pitanja njegovog slučaja uzbunjivača – “Permanent Record” je autobiografija gamera, ispijenih očiju prikovanih za ekran i željnog nevidljivosti.

Kritičari Snowdena optužuju za izvlačenje i izokretanje, a pristalice ga vide kao svjetionik iskrenosti i plemenitosti nespornog integriteta, ukazuje Newyorker uz ocjenu da će čitatelji biti podijeljeni i oko njegovih memoara, iz kojih neće saznati mnogo osim kako izgleda um gamera, pošto veći dio knjige bilježi, ne Snowdenova otkrića i njihove posljedice, već njegovo djetinjstvo, adolescenciju i rane godine odraslog doba, igru po igru, od Nintenda do NSA.

Snowden je kontroverzna ličnost, a zviždanje, kako Snowden opisuje šta je uradio, sporno je pitanje, posebno kad je riječ o obavještajnim operacijama, ocjenjuje Newyorker. Veći dio kontroverzi u Snowdenovom slučaju tiče se nečega što izgleda kao pitanje mišljenja – je li patriot ili izdajnik, ocjenjuje Newyorker, dodajući da dvojba patriot-izdajnik ipak ne bi trebalo biti pitanje mišljenja, ali je zakon nejasan.

Ljudi koji smatraju Snowdena patriotom tvrde da je razotkrivanje masivnog programa nadzora NSA usluga javnosti i herojski čin, dok oni koji ga smatraju izdajicom tvrde da su njegova otkrića unazadila američke protuterorističke operacije i da su ugroženi obaveštajni agenti SAD i njihovi izvori širom svijeta.

Ako je Snowden patriot, onda zaslužuje zaštitu kao zviždač, ali je problem što je potpisao zakletvu kako neće odavati državne tajne, a zakon o zaštiti zviždača ne štiti ljude koji otkrivaju povjerljive informacije. S druge strane, ako je Snowden izdajica, ministarstvo pravde je u pravu što ga je optužilo po zakonu o špijunaži, osim što ne djeluje da je bio špijun – FBI vjeruje da je Snowden radio na svoju ruku.

“Permanet Record” ne rješava ta pitanja niti pokazuje mnogo zanimanja za njih, navodi njujorkški časopis.