Kako sve Rusija može zagorčati život novome režimu u Kijevu

Dok su Ukrajina i Ruska Federacija države među kojima još od raspada SSSR-a povremeno dolazi do incidenata i nesporazuma, vrlo je teško zamisliti neki međusobni rat širih razmjera, kaže u razgovoru za Agenciju FENA vojni analitičar iz Hrvatske Igor Tabak komentirajući događaje u Ukrajini i eventualnu mogućnost oružanih sukoba.

- Ukrajina, iako manja, iznimno je prostrana država, s više od 45 milijuna stanovnika. Vojno osvajanje tako velike površine, i onda nekakva okupacija - iznimno je vojno i organizacijski zahtjevan poduhvat, koji bi se vrlo jednostavno mogao pokazati i iznimno skupim. Upravo zato, realna vjerojatnost takvog nekog šireg rata i invazije je malo vjerojatna - kaže Tabak.

No, vojni napad ni izbliza nije jedina opcija koja stoji na raspolaganju vlastima Ruske Federacije u odnosu prema novim vlastima u Ukrajini. Mnogo je političkih i ekonomskih poteza kojima Moskva može iznimno zagorčati život novome režimu u Kijevu.

- Poticanje otcjepljenja Krima, a onda i pridruživanja niza drugih dijelova države da se takvom samostalnome Krimu pridruže, itekako je efikasno oružje - a bez uporabe vlastite vojske, i snošenja troškova nekog napada, rata ili okupacije - smatra Tabak.

Sukob Ukrajine i Rusije nosi mnoge posljedice na okolne zemlje.

- Gruzija i Moldova zasigurno sa zebnjom promatraju razvoj situacije u Ukrajini, budući da i te dvije države već duže u svom načelnome sastavu imaju nekoliko dijelova koji su u statusu kojem sada teži Autonomna Republika Krim. Šanse da će Bjelorusija u ovakvim okolnostima ipak krenuti ikakvim europskim putem gotovo su pa nepostojeće, a ni baltičke države nisu sretne vidljivim usponom moći Rusije. Osim toga - opća nemoć EU, SAD-a i NATO-a u odnosima s Ruskom Federacijom vjerojatno je posebno neugodna i nizu zemalja van bivšeg SSSR-a, a koje su svojedobno sudjelovale u Varšavskome savezu - kaže Tabak.

Te zemlje itekako pažljivo prate razvoj na granicama Rusije, a širenje EU i NATO-a njima je obećavalo stvoriti određenu barijeru prema središnjoj sili svojedobnog saveza kojem su i same pripadale.

- Slabost, ali i izostanak volje za ikakvo ozbiljno djelovanje, jasno daju do znanja "periferiji" da se od vodećih europskih zemalja ne može očekivati ni razumijevanje, a kamoli pomoć - naglašava Tabak.

Govoreći o interesima zapadnih zemalja u Ukrajini Tabak ističe da se tu prije svega prelamaju interesi EU.

- Osim potvrde privlačnosti same EU ideje (koja bi trebala biti dovoljno privlačna da države potakne na stvarno provođenje teških mjera prilagodbe, koje članstvo u EU podrazumijeva), tu se širenjem jedinstvenog i međusobno integriranog prostora ujedno obuzdavalo i energetskog giganta - negdašnju svjetsku velesilu. Ta je koncepcija i donedavno imala problema - što nije moglo prikriti ni nedavno glasno inzistiranje na "istočnome partnerstvu", umjesto kretanja u pravu integraciju i članstvo - a sad ona doživljava svojevrsni brodolom. Jasno se pokazuje da upozorenja iz SAD-a, o dugoročnoj neodrživosti izbjegavanja redovitih ulaganja u obranu i sigurnost zemalja Europe, stvarno dolaze do punoga izražaja u susretu s državom koja zna što hoće, i nije voljna na ustupke tek tako. Kad se govori o sukobu Ukrajine i Rusije ne može se zaobići ni značaj koji ima prirodni plin i mogućnosti njegovog snabdijevanja.

Kako navodi Igor Tabak ovisnost pojedinih europskih zemalja o nabavi prirodnoga plina iz samo jednog izvora već je duže prepoznata kao problem za energetsku sigurnost Europske unije.

- Ovakve će krize zasigurno potaknuti dugoročne napore na širenju lepeze dostavnih opcija za plin iz drugih zemljopisnih smjerova. No, to su sve rješenja koja ne mijenjaju mnogo na trenutnoj situaciji - gdje suzdržanost Europe u konkretnim mjerama podrške Ukrajini vjerojatno ima veze i s energetskim procjenama o dostupnosti prirodnoga plina iz Ruske Federacije.

S druge strane, Ukrajina je dužna za već preuzeti prirodni plin, što će trebati platiti- ističe.

Tu će im vjerojatno trebati pomoć i podrška saveznika i partnera sa Zapada. Sasvim je drugo pitanje kako će problem energetske opskrbe te države biti riješen za koji mjesec, kad opet krene zima, i kad potrebe za energentima porastu.

O nekim usporedbama situacije u BiH i Ukrajini Tabak kaže da bi te usporedbe možda imale smisla kad se gleda početak 1990-ih, ali ne i danas.

- Neki porede i događanja u Ukrajini s onima u Hrvatskoj 1990-ih. No, za Beograd ni Knin ni Banja Luka nisu nikad bili od usporedivog značaja kao Sevastopolj za Rusku Federaciju. Da ne trošimo ni riječi na činjenicu da Srbija nije baš u mnogo čemu usporediva s Ruskom Federacijom. Dok događanja tijekom raspada SFRJ mogu pomoći u razumijevanju pojedinih kriza i političkih procesa - vrlo je nezahvalno inzistirati na povlačenju paralela, budući su često razlike u detaljima dovoljne da čitav proces u ključnome trenutku odstupi od povijesnoga primjera.

No, ono što ostaje jest činjenica da, kakav god bio ishod pojedinog građanskog rata - vrlo se rijetko nakon njega živi bolje nego prije istoga...- rekao je u razgovoru za Agenciju FENA vojni analitičar iz Hrvatske Igor Tabak.

Igor Tabak o vojnim temama piše od ranih 90-ih. Komentira odbrambena pitanja u Hrvatskoj i regiji, a bavi se i vanjskopolitičkim temama - pretežno vezanim uz ratna zbivanja, mirovne misije, NATO-a i EU.

Uz gotovo sve medije prisutne u Hrvatskoj, radio je i za pojedine kuće sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. U posljednje vrijeme aktivno objavljuje i na vlastitom internetskom portalu "OBRIS - Obrana i sigurnost".