Kako Rusija i Amerika recikliraju nuklearne rakete i kontroliraju jedna drugu

Rusi i Amerikanci pomno prate jedni druge, kontroliraju sve promjene u nuklearnom arsenalu i pažljivo broje nuklearne bojeve glave.

Rusija i SAD do 2021. godine ne smiju imati više od 1550 nuklearnih bojevih glava i 700 "nosača" nuklearnog oružja u skladu sa sporazumom START 3 koji je stupio na snagu 2011. godine.

I jedna i druga strana, međutim, neprekidno obnavljaju svoj nuklearni arsenal, što znači da moraju uništavati otpisano oružje kako ne bi prekoračile ugovoreni limit. Rusija je u protekloj 2018. godini u eksploataciju uvela interkontinentalnu balističku raketu "Sarmat" koja ima domet 17 000 kilometara. Amerika tek radi na programu modernizacije i obnavljanja svojih nuklearnih snaga, tako da se zasad mora zadovoljiti raketama koje već ima.

Na koji način strane recikliraju otpisano oružje i kontroliraju jedna drugu?

Uzajamne provjere

Timovi stručnjaka posjećuju baze gdje su razmještena nuklearna čudovišta i provjeravaju sve objekte po vlastitom izboru.

"Komisija dođe u vojnu bazu, skine nosni konus s interkontinentalnih raketa i pogleda broj nuklearnih punjenja unutar rakete. Jedna raketa može imati najviše 8 nuklearnih punjenja", rekao je za Russia Beyond Aleksej Arbatov, direktor Centra za međunarodnu sigurnost Instituta za svjetsku ekonomiju i međunarodne odnose.

Stručnjak je objasnio kako se kontrolira broj raketa na američkim podmornicama, primjerice na podmornici Trident. Ratna mornarica SAD-a sada ima 14 podmornica takve klase. Prije sklapanja sporazuma START 3, na svaku od njih su postavljene po 24 rakete, a svaka raketa je imala po 8 nuklearnih punjenja (192 atomske bombe na svakoj podmornici). Nakon potpisivanja sporazuma o smanjenju ofenzivnog naoružanja Amerikanci su s raketa ručno skinuli nuklearna punjenja tako da u svakoj raketi ostanu po tri.

"To se lako može provjeriti na licu mjesta. Komisija bira podmornicu. S nje se skida raketa i šalje se u objekt za remont. Tamo se s posljednjeg stupnja rakete skida nosni konus (pri tome se bojeve glave prekrivaju navlakom, da se ne vidi njihova konstrukcija) i inspektor broji nuklearna punjenja u svakoj raketi ", kaže Arbatov.

Malo je drugačija situacija s nuklearnim bombarderima. Jedan broj tih bombardera je i dalje u arsenalu, ali je preorijentiran da služi u nenuklearne svrhe. U tom cilju se s njih odsijecaju nosači velikih i teških krstarećih raketa. Skida se i oprema koja je neophodna za čuvanje i primjenu nuklearnog oružja. Poslije svih tih procedura avion se s popisa nuklearnog prebacuje na popis nenuklearnog (konvencionalnog) naoružanja.

Bojeve glave sa strateškog bombardera se šalju u skladište gdje svaka strana postupa s njima kako nađe za shodno. Nisu propisane nikakve procedure vezane za bojeve glave i nuklearna punjenja.

Likvidiraju se samo stupnjevi raketa i lanseri.

"Osam puta godišnje Rusija i Amerika detaljno informiraju jedna drugu o recikliranju nuklearnih raketa. Uvijek se navodi točan datum skidanja konkretne rakete, područje njezinog baziranja i točna putanja do baze recikliranja. Cijeli proces se prati iz svemira pomoću satelita", kaže za portal Russia Beyond vojni analitičar agencije TASS Viktor Litovkin.

Po njegovim riječima, svaki korak se bilježi na fotografijama i snimkama. Ti podaci su dovoljni da se točno odredi koji je objekt u pitanju i da se dobije potpuna taktičko-tehnička karakteristika rakete.

U tvornicama recikliranja rakete se sijeku na dijelove te se postavljaju ispred tvornice na uvid. "Partneru treba demonstrirati isječene dijelove rakete".

Malo je složenija situacija s nuklearnim punjenjem koje se skida s rakete prije njezine likvidacije.

Kako se uništava nuklearno punjenje?

Jedan broj bojevih glava i raketa se uništava na najjednostavniji način - lansiranjem na poligonu bez nuklearnog punjenja.

Ako to iz nekog razloga nije izvedivo (primjerice, ako elektronika i motor više ne rade), rakete se uništavaju u specijalnim pogonima. Tamo se one pile sve dok se ne dobiju dijelovi koji se više ne mogu iskoristiti za pravljenje novih raketa. Unutarnji mehanizmi se prešaju, sijeku i šalju u talionicu.

Time završava najjednostavniji (relativno rečeno) dio posla.

U finalnoj se fazi nuklearno oružje uništava metodom zakopavanja ili potapanja, jer čovječanstvo zasad nije smislilo učinkovitiji način rješavanja ovog problema (u pravljenju nuklearnih bojevih glava se primjenjuje iskorišteno nuklearno gorivo iz reaktora). Glavni zadatak je osigurati zaštitu od radijacije u svim fazama rada s ovim materijalom. U tu svrhu su Rusija i SAD napravile specijalne hermetičke kapsule koje onemogućavaju kontakt nuklearnog otpada s vanjskim svijetom.

Danas se smatra da je dno svjetskog oceana najbolje mjesto za pohranjivanje nuklearnog oružja. U specijalna područja se šalju dronovi za pohranu kontejnera na dnu. Bira se područje koje je najsigurnije u seizmološkom smislu, da u slučaju prirodne kataklizme ne bi došlo do dehermetizacije kapsula, piše russiabeyond.