Franjo Hanaman – izumitelj žarulje s volframovom niti

Prije točno 145 godina, 30. lipnja 1878. rođen je Franjo Hanaman, hrvatski kemičar, metalurg i izumitelj žarulje sa žarnom niti od metala volframa.

Rođen je u Drenovcima, na području današnje Vukovarsko-srijemske županije, kao drugo dijete Gjure Hanamana i Emilije Mandušić.

Pučku školu završio je u Brčkom 1887. godine, a maturirao je 1895. u Zemunu na Realnoj gimnaziji. Nakon mature otišao je studirati u Beč, gdje je 1899. diplomirao na Kemijskom odjelu Tehničke visoke škole. Godine 1900. postao je na toj školi asistentom na katedri analitičke kemije, piše povijesni portal Povijest.hr.

Upravo je ondje radio na usavršavanju električne žarulje s metalnom žarnom niti, zajedno s dr. Alexandrom Justom, znanstvenikom kojeg je upoznao na svojoj katedri. Oni su svoje postupke patentirali, a Hanaman je svoja patentna prava uspio prodati američkoj kompaniji General Electric.

Žarulje s nitima dobivenim ovim postupkom trošile su samo oko 1,5 W po jednoj Hefnerovoj svijeći, za razliku od žarulja s ugljenom niti, koje su trošile 3-4 W.

Zahvaljujući visokomu talištu, volframova se nit, za razliku od dotadašnjih niti za žarulje, mogla zagrijati na višu temperaturu i tako postići veću svjetlosnu učinkovitost. Time je konačno utemeljena ekonomična rasvjeta pomoću električne energije.

Veći dio 20. stoljeća koristilo je čovječanstvo upravo žarulje s volframovom žarnom niti. Glavni nedostatak žarulja s volframovim nitima dobivenih Hanaman-Justovim postupkom bila je krhkost niti.

Nakon Prvog svjetskog rata Hanaman se nastanio u Zagrebu, gdje je predavao na Tehničkoj visokoj školi, a postao je i njenim rektorom. Franjo Hanaman je jedan od utemeljitelja Odjela za rudarstvo i metalurgiju Tehničkog fakulteta, a do kraja života bio je pročelnik tog odjela.

Umro je 23. siječnja 1941. godine, a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.