Dok roboti preuzimaju tvornice, siromašni radnici postaju još siromašniji

Puno se u posljednje vrijeme piše o robotima i umjetnoj inteligenciji koji ljudima uzimaju poslove, a jedno od tržišta za koje se smatralo da bi moglo izdržati "napad" robota bilo je tržište proizvodnje i šivanja odjeće.

Smatralo se kako roboti ipak ne mogu tako precizno i kvalitetno izrađivati odjeću, šivati i plesti kao što to rade ljudi, no posljednjih godina situacija se promijenila te je robotika toliko napredovala tako da danas roboti i ove poslove mogu obavljati brže i učinkovitije od ljudi.

Kakav je utjecaj robotike i automatizacije na ovo tržište najbolje možemo vidjeti na primjeru kompanije Mohammadi Fashion Sweaters u čijim je tvornicama u Bangladešu proces automatizacije počeo 2012. godine te je proces šivanja odjeće prošle godine u potpunosti prebačen na strojeve, javlja Zimo.co.

Još do prije nekoliko godina u njihovim tvornicama stotine zaposlenika ručno su šivali i pleli desetak sati dnevno, no danas su strojevi zamijenili više od 500 radnika, a oni koji su ostali čiste strojeve i robote te povremeno promjene programe rada na njima. Što se šivanja i pletenja tiče, za to se u potpunosti brinu strojevi te iz ove kompanije najavljuju nastavak ulaganja u nove strojeve.

Ako radnici ne pristanu na uvjete uprave, zamijenit će ih robotima
U razgovoru za The Wall Street Journal Rubana Hug, jedna od direktorica Mohammadi Groupa komentirala je kako njenoj kompaniji nema smisla usporavati razvoj u kojem ide cijelo tržište, a to je automatizacija.

Ovakav nov način proizvodnje omogućio je vlasnicima tvornica veći profit i uštede te ih je ohrabrio u pregovorima sa sindikatima oko radničkih prava, a u jednoj takvoj raspravi, prema WSJ-u, upravitelji tvornice poručili su radnicima da, ako ne pristanu na planove uprave, jednostavno će ih zamijeniti s robotima.

Osim što su strojevi brži i učinkovitiji, vlasnici tvornica više se ne moraju brinuti oko štrajkova, nemira i drugih zahtjeva zaposlenika – nakon tragedije i urušavanja zgrade u Bangladešu u kojoj su, među inim, bile smještene i tvornice odjeće, a u kojoj je poginulo više od tisuću ljudi, radnici su počeli tražiti bolje i sigurnije radne uvjete te povećanje plaće, što je bio dodatni razlog zbog kojeg su se kompanije okrenule robotima i automatizaciji.

Naravno, nisu u pitanju samo radnička prava, već i stanje na tržištu i konkurentske kompanije koje su također "zaposlile" robote te je jedan od proizvođača odjeće za Zaru rekao novinarima WSJ-a kako se moraju mijenjati i prilagođavati tržištu jer inače neće pa bi u takvom slučaju svi ionako dobili otkaze.

Proizvodnja odjeće iznimno je bitna za ekonomije nekih zemalja u razvoju poput Indije, Bangladeša, Vijetnama, Indonezije, Kambodže i drugih, a prema jednom istraživanju objavljenom 2016., neke azijske zemlje zbog automatizacije mogle bi izgubiti više od 80 posto dotadašnje proizvodnje tekstila, odnosno radnih mjesta.

Erik Brynjolfsson, direktor MIT-ove inicijative za digitalnu ekonomiju rekao je kako je zabrinut za zemlje u razvoju koje će se naći na udaru automatizacije jer će poslovi budućnosti zahtijevati nove vještine i obrazovanje u stjecanju tih vještina, a u tom polju zemlje u razvoju zaostaju. Također, dio proizvodnje, odnosno tvornica mogao bi se preseliti u zapadne zemlje poput SAD-a jer, kako u njima više neće raditi ljudi, odnosno jeftina radna snaga, troškovi neće biti toliko veliki.

Koliko se ove promjene odražavaju na broj zaposlenih možemo najbolje vidjeti na primjeru Bangladeša u kojem je između 2003. i 2010. broj novih poslova u tekstilnoj industriji bio veći od 300 tisuća godišnje, a u posljednje vrijeme pao je na samo 60 tisuća. Od 2000. do 2010. izvoz odjeće utrostručio se i zahvaljujući porastu zaposlenih u ovoj industriji, dramatično je smanjen broj siromašnih – uvođenjem automatizacije izvoz i dalje raste, a s njim i profit, no ovog puta to neće utjecati na smanjenje siromaštva, jer ljudi gube poslove i sve teže pronalaze nove poslove.

Kako bi mogla izgledati budućnost ovog tržišta možemo vidjeti na primjeru američke kompanije Softwear koja u proizvodnji koristi robote za šivanje – ti će roboti u budućnosti moći šivati robu na zahtjev (kada netko putem interneta naruči određeni komad odjeće robot će ga odmah napraviti i isti dan poslati na kućnu adresu naručitelja) tako da neće imati potrebe za outsourcanjem proizvodnje u Aziju – sve će se raditi u SAD-u u tvornicama u kojima skoro da i neće biti ljudi, već će sav proces proizvodnje biti potpuno automatiziran i njime će upravljati roboti.

Postavlja se pitanje što će tada raditi ljudi koji su prije radili u takvim tvornicama i hoće li oni uopće moći pronaći novi posao.