Ljudi vole polemizirati i analizirati ljude i vrijeme u kojem žive. Često puta u našim je govorenjima mnoštvo riječi a premalo rješenja. Ako bi smo analizirali vrijeme i ljude u kojem živimo koja bi bila stvarna dijagnoza današnjeg vremena?

Na pamet mi padaju riječi pisca Ive Andrića kojima se može okarakterizirati i naše vrijeme: ''Dođu tako ponekad vremena, kad pamet ušuti, budala progovori, a fukara se obogati“. Vremena u kojem pamet ušuti i vremena u kojima budala progovori donose nesigurnost te se osjećamo kako veli jedan drugi pisac: '' ... kao životinje pred oluju''.

Upravo tako, pava dijagnoza vremena u kojem živimo. Mi se ne možemo zadovoljiti samo stvarnim stanjem i društvenim analizama! Gdje je rješenje, gdje je izlaz iz ovoga košmara, straha i budalastih savjetnika? To riješene ne može mi ponuditi nitko od vas a ni ja svojom pameću vama!

Mi kršćani vjerujemo da je odgovor dalo Nebo i stoga stojeći pred Božanskim djetetom u jaslama posviješćujemo sebi veliku istinu.

Možemo ostati mrtvi hladni pred nekim velikanom povijesti; možemo se neopredijeliti pred važnim zbivanjima života; možemo ostati nepristrani u svemu i prema svima ali ne možemo ostati neopredijeljeni prema Kristu.

Krist ne veli da je: veliki filozof, pjesnik, znanstvenik, vojskovođa ili stranački vođa kome bi smo mogli odgovoriti ne zanimaš me.

Krist se predstavio kao Bog. A Bog nije za nas stranac i nepoznanica.

Ima u svojoj ruci naš život, našu budućnost. Kako zapravo bez Krista shvatiti našu ljudsku narav, život, svu prolaznost, trpljenje i patnju?

U potrazi smo za istinom, a on tvrdi da je Istina i zato nam postavlja dilemu: “Ili sa mnom ili protiv mene“. Moramo izabrati. Nema trećeg puta. Tko ne prihvati svjetlo ostaje u tami.

Kako se možemo ne odlučiti?

Dakle pred Kristom na koljena ili mu okrenuti leđa. Tako ljudi svih vremena priznaju ili niječu Krista. Isključen je polovičan odgovor.

''On je postavljen za spas ili propast mnogih'' jer  Krist je sidro što ga je brodolomcima dobacio Otac s neba. Spasava se tko se prihvati i zahvati za njega; utopi se tko ga odbije.

Znamo li brate i sestro što gubimo bez Krista? Gubimo istinu koja nas uči da je naše mjesto gore u vječnosti. Isus nam je pripravio mjesto koje oduvijek tražimo a nikad ga ovdje na zemlji ne nalazimo. Ako ne živimo poradi ove istine, zašto onda živimo?

Na zemlji je sve kao u ogledala. Stvarnost je u nebu, poradi te stvarnosti Isus je postao čovjekom!

Biti vjernik znači gledati svijet jednim drugačijim pogledom. Biti u svijetu a ne biti od svijeta! Koja je razlika između vjernika i nevjernika?

Na zemlji doduše pati i vjernik i nevjernik: obolijeva jedan i drugi, pogiba u ratu, potresu i cunamiju i vjernik i nevjernik, a razlika je ipak ogromna.

Vjernik je čovjek koji u patnji još jače traži Boga, još mu se snažnije i bliže primiče i dobiva stoga još veću snagu.

Biti vjernik ne znači imati životne staze posute cvijećem, biti vjernik znači patiti, ali i dobiti snagu protiv patnje; plakati, ali i biti utješen; biti ranjen, ali i zaviti rane; biti u mraku, ali i dobiti svjetlo za izlazak iz mraka; umrijeti, ali i uskrsnuti.

Isus nas uči da smo na ovoj zemlji samo u prolazu, naše mjesto nije ovdje. Na sreću! Zamislimo kolika bi bila nesreća vječno živjeti u ovom svijetu kakav jest. Sa svim njegovim jadima, nemirima, lažima, bolovima suprotnostima... Ne nismo predodređeni za vječni trud, za vječnu borbu, a ni za hladan grob. Nismo osuđenici na Sizifive a ni za Tantalove muke.

Odgovor je došao u božićnom djetetu jer ljubav je Božja tijelom postala!