Veliki broj vjernika iznad Vojna molio Križni put
Sada već tradicionalno, pete korizmene nedjelje, vjernici Župe Presvetoga Srca Isusova Potoci održali su Križni put Vojno - Đubrani.
Molitveni dio Križnoga puta počeo je od prve postaje u 14 sati. U procesiji sudjelovao je velik broj vjernika iz Potoka i Vojna, a poslužilo ih je i vrijeme, tako da je molitva prošla bez kišnih padalina.
Pobožnost Križnoga puta predvodio je župnik don Rajko Marković, uz prigodne molitve djece, mladih i časnih sestara.
Đubranski Križni put (uspon uz molitvu) obično traje sat i četrdeset minuta. Ova je cesta u Domovinskom ratu bila cesta spasa za sve koji su ovuda morali bježati iz ratnoga Bijelog Polja.
Ideju za postavljanje postaja Križnoga puta pokrenuo je župnik don Jakov Renić 2006. godine. Tada je u dužini od 4,5 kilometra postavljeno 14 drvenih križeva koji su s vremenom dotrajali te su zamijenjeni 2013. godine betonskim križevima.
Naziv križni put dolazi od latinskoga izraza via crucis . Korijeni pobožnosti križnoga puta sežu u stara vremena Crkve u Jeruzalemu. Najstarije zapise o hodočasnicima koji su se prisjećali Isusove muke pronađeni su u 4. stoljeću.
To su zapisi jedne hodočasnice koja se zvala Egerija. Vjernici bi se okupljali u dvorani Posljednje večere, zatim u Maslinskom vrtu te obilazili sva mjesta do Golgote. Na svakoj postaji čitali su odlomke iz Svetoga pisma te pjevali psalme.
Prije 15. stoljeća nije bilo križnoga puta u modernu smislu, nego su hodočasnici putovali u Jeruzalem posjećujući mjesta Isusove muke.
Tijekom 15. i 16. stoljeća javlja se pobožnost u današnjem obliku, najviše pod utjecajem franjevaca.
U samim početcima postaje su se gradile na brežuljcima, brdima ili planinama. U 18. stoljeću postaje križnoga puta smještaju se u zatvoreni prostor, katedrale, crkve…
Pored čašćenja Kristove muke, smrti i uskrsnuća, pobožnost križnoga puta potiče vjernike da međusobno budu čovječniji i bolji kršćani.
Simbolika križa koji je Isus nosio upućuje i na životni križ svakoga čovjeka koji nosi tijekom života.
