Vaskršnja poslanica: Protiv nastojanja da srpski narod bude proglašen za počinitelja genocida

Srpska pravoslavna crkva, patrijarh srpski Porfirje i episkopi podigli su glas u Vaskršnjoj poslanici protiv nastojanja da srpski narod, žrtva višestrukih genocida, bude proglašen za počinitelja genocida.

Pravo na žrtvu i bol

Srbi, ističe SPC, ne umanjuju razmjere zločina u Srebrenici, ali, kao pravoslavci, ne prešućuju ni zločine nad srpskim narodom u okolini Srebrenice.

Nažalost, napominje se u poslanici, ''na te zločine po srpskim selima u kojima su zatirane cijele obitelji i koji su se dešavali u kontinuitetu od 1992. do 1995. godine, ne obaziru se predlagači rezolucija''.

"Po njima, postoji ekskluzivno pravo na žrtvu i bol zbog iste. Po nama, sve nevine žrtve su nevine žrtve, bile one muslimanske ili hrvatske ili srpske, što `mudro` prešućuju suvremeni revizionisti i neprijatelji povijesne istine, koji svojim nametanjem ekskluzivnog prava na bol i žrtve, ostavljaju svima nama koji živimo na ovim prostorima kamen spoticanja za budućnost", ističe SPC.

SPC sa ''podsjeća sve na činjenicu da je današnji svijet zaboravio genocid nad srpskim narodom u 20. stoljeću, kao i u stoljećima koji su mu prethodili, te da je svako drugo brdo na mjestima gdje žive Srbi svojevrsna Golgota''.

Najveći stradalnici svijeta

"Snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog povijesnog revizionizma, u kome se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinitelja genocida", navodi se u poslanici.

Patrijarh i episkopi navode da ih ''tješi i uspokojava činjenica da pripadaju narodu koji je u godinama mira, poslije strašnih vremena smrti, praštao svojim dužnicima i s pripadnicima drugih naroda nastojao da izgradi bolju i zajedničku budućnost''.

Naglašavaju i da ''srpski narod noseći svoj nosi i Hristov krst, koji je nosio i u Prvom svjetskom ratu, kada su Srbi bili najveći stradalnici svijeta po broju žrtava, ali i u Drugom svjetskom ratu kada su u zloglasnoj i sramnoj NDH pravljeni logori i za srpsku djecu koja su tu umirala od gladi, studeni, bolesti i zlostavljanja''.

Srpski arhijereji podsjećaju da su samo ''u okupiranoj Srbiji pod mitraljeskim mecima njemačkih nacista poslije školskih sati umirale 'čete đaka u jednom danu'''.

"Stradali smo u svakom zaseoku, selu, gradu. Istinitost toga stradanja nisu morale da potvrđuju nametnute amoralne rezolucije. Njih su svjedočila sama stradanja, bez lažnih svjedoka u licu neposrednih potomaka i posrednih sljedbenika izvršitelja stvarnog genocida", ističe se u poslanici.

Kosovo

Kada je riječ o Kosovu i Metohiji, SPC navodi da je Kosovo i Metohija srpska kolijevka i dom, sveta i krsnovaskrsna zemlja koja za Srbe nije obična teritorija, nego upravo ona sveta zemlja iz koje će se probuditi i uskrsnuti "polje suhih kostiju".

"Mrtvih nema. Mi smo Crkva živih. Mi smo hrišćanski narod, narod Golgote i Vaskrsenja. Mi smo narod hrišćanskog identiteta izraženog kroz zadužbine, koje čine najgušći molitveni vijenac hramova na svetu, vijenac koji smo ispleli na Kosovu i Metohiji", isitče SPC.

Srpski patrijarh i sve vladike ističu da se uvijek treba moliti i biti uz stradalu braću i sestre na Kosovu i Metohiji, ''koji su živi izraz nade, ljubavi, trajanja i pretrajavanja u raspetom i vaskrslom Hristu, uz njih koji su meta nasilja samo zato što su pravoslavni hrišćani, pravoslavni Srbi, što su svoji na svome''.

''Oni žive u takozvanom miru u kojem nema slobode, u kojem ima samo straha i nepravde'', ističe se u poslanici i dodaje da su opet kao i mnogo puta ranije, suočeni s nedaćama i pritiscima.

Nasilje

U poslanici se, između ostalog, navodi da se u ove svete dane pravoslavni narod obraća Isusu Hristu molitvom da zaštiti, spase, pomiluje i sačuva rod pravoslavni od svih pošasti, nepravdi i nasilja.

"Stoga vas pozivamo, draga djeco duhovna, da neumorno njegujemo, što znači da molitveno i trudoljubivo izražavamo, legitimnu i prirodnu potrebu za narodnim jedinstvom", navodi se u Vaskršnjoj poslanici.

Nasilje se, ukazuju iz SPC, ''vrši i mimo ratova jer u ovom vremenu ni odsustvo rata, a rat je nažalost uvijek tu, nije garant istinskog mira, zločini i nasilje su postali dio svakodnevice''.