Dijana i Marinko Šunjić iz naselja Cim u Mostaru već su 25 godina u braku i vjerno čuvaju tradicionalne običaje priprema i obilježavanja najvećeg katoličkog blagdana Uskrsa.

U pripremama za proslavu Uskrsa ovaj bračni par posebno ističe duhovnu obnovu. Kažu da čista kuća, puna trpeza, lijepa odjeća i zvuci klavira, bez čiste duše i otvorenog srca za sve ljude je nepotpuno za pravi doživljaj Uskrsa.

Da je atmosfera posebna u domu ovog bračnog para koji je u sve uskršnje pripreme još od malih nogu aktivno uključio kćer Anamariju i sina Marija uvjerila se ekipa Anadolu Agency (AA) posjetivši njihov dom u kojem je vladala atmosfera ispunjena posebnim duhom.

Na Veliki petak, dan obilježavanja muke Isusa Krista koji je kako navode raspet na križu da bi otkupio grijehe svijeta prakticiraju odlazak u crkvu uz strogi post i nemrs (ne jedu meso).

Pripreme za Uskrs traju danima

"Taj dan se samo jede riba, zelen i nemasna hrana“, kazala je Dijana u razgovoru za Anadolu Agency pojasnivši da se na taj dan unatoč bogato pripremljenoj trpezi jede samo jedanput uz prigodnu molitvu i čašicu crnog vina koje ima posebnu simboliku.

"Simbol Isusove prolivene krvi je crno vino, zato se pije crno a ne bijelo vino“, ističe Dijana.

No, kako napominje postoji i predaja starih predaka da se vino koje osoba popije nakon objeda na Veliki petak direktno pretvara u krv. Stoga obitelj Šunjić uz objed simbolično i s vjerom nazdravlja životu koji je kako ističu, prolivši krv Isus Krist, zajamčio cijelom svijetu.

“Za mene i moju obitelj Uskrs je prvenstveno najveći blagdan. To je slavljenje života i svaki Uskrs mi ulijeva nadu u novi početak“, kaže Anamarija.

Ona je danima radila na dekoriranju doma i osmišljavanju pisanica koje radi s majkom svake godine. Za Uskrs ona kaže mora biti sve savršeno. Stoga su pripreme u obitelji Šunjić tradicionalno započele s korizmenim vremenom koje traje 40 dana do Uskrsa.

"Čim je cvjetna nedjelja, kad dođe blagoslov grančica tad se i kuća ukrašava“, pojašnjava Dijana koja prema običajima koje su njegovale njezina majka i baka sa svojom kćerkom pisanice radi na blagdan Velikog petka.

Od pamtivijeka su trenutci farbanja jaja za nju bili posebni, kako u djetinjstvu tako i sada, a spoj tradicije i modernog stila u njezinoj obitelji su oduvijek kaže prepoznatljivi.

"Navečer kad prođe ljubljenje križa u crkvi, onda se dođe kući i farbaju se jaja, piše se, stavljaju se u čarape. Stavi se djeteline i svašta nešto. Sad ima i novo lijepljenje salveta, prenosi se iz hrvatske pisanice, ali ja ove godine nisam tako nešto radila, držim se našeg, teme od Cima do Rima nek ostane i dalje tako“, kaže Dijana.

Prisjetila se djetinjstva i svoje majke koja je vjerno čuvala običaje ali uz njih rado pratila i trendove.

"Moja mama je farbala jaja i drugim bojama, interesantnije je djeci. Uvijek uzmem dvadesetak jaja koja skuham i farbam kupovnim bojama, ali je tradicija je da se luk oljušti i stavi na dno posude, uz dvije kašike octa i jednu soli. Onda se stave jaja, hladna voda i kuhaju se tako. Ubrali smo djeteline i listića od zimzelena i stavili u čarapu. To stegli da se ne pomjera i tako kuhali. Kad se nakon kuhanja jaje izvadi iz čarape ostane otisak onoga što smo stavili“, pojasnila je Dijana tradicionalni recept za bojanje uskršnjih jaja.

No, otkrila nam je i tajnu kad se jaja izvade iz vode kako ih treba tretirati da bi bila posebna.

Bogata uskršnja trpeza

"Kad se izvade iz vode onda ako se ne ukrašavaju sličicama jaja se namažu maslinovim uljem da dobiju sjaj. Ništa specifično, ali je uvijek posebno“, tvrdi Dijana.

Kompletna uskršnja trpeza je kako kaže najbogatija i najšarenija u cijelog godini, a pridaje se posebna pažnja hrani koja se spravlja za blagoslov, te u pažljivo dekoriranoj košari na Veliku subotu nosi u crkvu.

To su obično kiflice, pite, kolači, poseban kuglof koji je Dijana pripremila po receptu svojih predaka, ali u modernijem izdanju, te uskršnja jaja koja su tada neizostavna na blagdanskim trpezama širom svijeta.

"Jaje je novi život, rađanje novog života i onda tko god vam dođe, gdje god da krenete ako ima prijatelje i druge vjere date njima jaje, djeci, svakome je to interesantno i drago“, kaže Dijana.

Nekad davno sjeća se ona poslije uskršnjih misa ljudi su se natjecali čije je jaje tvrđe. Toga je sada kaže ona jako malo, ali tradicija darivanja jaja je oduvik imala i simboliku rađanja novog života, a tako će vjeruje ona i ostati. Stoga će kao i svake godine koga god sretne u uskršnje vrijeme ona posebnom pisanicom darivati.

"Ovo su materijalne stvari koje po meni nisu nešto bez čega čovjek ne može, ali je duhovna priprema ono što bi svaki čovjek trebao imati u sebi. Vjernik, nevjernik, ateista ili bilo tko morao bi imati neke životne puteve i dimenzije da bi uspio u životu. Za pravu obitelj koja vjeruje u Uskrs je duhovna priprema najbitnija od svega“, zaključio je Marinko.

Samo tako po njegovim riječima dijeljenje pisanica i bogata blagdanska trpeza uz druženje s obitelji, prijateljima, kolegama i susjedima ima puni smisao Uskrsa i vjerovanja u bolje sutra kojem svi teže.