U Međugorju održano 11. hodočašće za djecu i osobe s invaliditetom
Hodočašće za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama po 11. put održalo se od 23. do 25. svibnja 2025. u Međugorju. Ovo hodočašće i duhovna obnova, ali i prilika za susrete i druženja okupilo je oko šestotinjak sudionika iz raznih krajeva Hrvatske i BiH, prenosi Radio Međugorje.
Osim duhovne okrijepe, hodočašće je bilo prilika da se ukaže važnost prepoznavanja osoba s invaliditetom kao ravnopravnih članova Crkve i društva, naglašavajući da invaliditet nije uvijek vidljiv te da se često radi o nevidljivim preprekama koje sprječavaju punu uključenost u zajednicu.
Dani prije samog susreta bili su prekriveni tmurnim i tmastim oblacima iz kojih je svakoga časa prijetio prolom oblaka, a bile su takve i kušnje svih sudionika Hodočašća. Baš kao i uvijek, velike napasti prije nekog događaja nagovješćuju kako Bog za taj događaj sprema velike milosti. I doista je bilo tako: već u petak, 23. svibnja na večernjem molitvenom programu u međugorskoj župnoj crkvi, kada je sunce razbilo oblake i ukazalo se potpuno plavo nebo, bilo je jasno kako je Svjetlo opet pobijedilo tamu.
Svetu misu je predslavio međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać koji je toplo pozdravio sve prisutne hodočasnike, a posebno sudionike ovog Hodočašća, ističući kako su oni svojim životima upravo oni koji ''žive Evanđelje'', oni koji svijetle. Na žalost, u današnjem svijetu punom buke sebičnosti, životi obitelji koje imaju osobe s invaliditetom ili djecu s teškoćama najčešće ostaju nevidljivi. Ipak, ni Svjetlost se ne čuje, ali svijetli, i to je ohrabrenje koje Majka Kraljica Mira pruža svima nama, da će jednom i ove naše sada nevidljive svjetlosti, u Vječnosti zasjati punim sjajem.
U subotu, 24. svibnja, program Hodočašća je započeo zajedničkom molitvom krunice kod Gospina kipa na Brdu ukazanja, a za one koji se nisu penjali na Brdo ili su se s njega vratili molitva krunice je bila kod Plavog križa. Od 7 sati ujutro, mladići iz Cenacola i volonteri neumorno su nosili do Gospina kipa nepokretne i slabo pokretne osobe. Kao i uvijek, to je bilo posebno blagoslovljeno vrijeme, u kojem su oni nošeni osjećali ljubav i žrtvu onih koji ih nose, težinu života koji se napokon isplati ako ga se provede ljubeći, a oni koji su nosili iskusili su snagu blagoslova, zahvalnosti nad Božjim milosrđem koji je njihov grijeh preobrazio u mogućnost služenja drugima.
Subotnje popodne obilježio je zajednički susret svih sudionika u dvorani Ivana Pavla II. kojima se obratio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. I on ih je ohrabrio upućujući ih da se utječu Gospi, Majci koja ih najbolje razumije jer je i sama bila svjedok patnje vlastitoga Sina. Uz pjesmu i radost uslijedilo je predstavljanje sudionika te zajedničko druženje uz zakusku koje su pripremile brižne mame iz Čitluka, Međugorja i Čapljine.
U nedjelju jutro program se odvijao u dvorani u Majčinom selu, a započeo je u 9.30 sati predavanjem Željke Šemper, povjerenice za osobe s invaliditetom Sisačke biskupije na temu važnosti odvajanja djeteta od roditelja. Molitvu križnog puta animirala je Udruga Ruah, odnosno roditelji koji su zajedno sa svojom djecom s teškoćama ili invaliditetom nosili postaje. Ali zapravo lica ovih roditelja, njihova bol, neisplakane suze, odbačenost, usamljenost, tjelesna slomljenost i umor, govorili su o Isusovom križnom putu više od bilo koje riječi ili slike.
I upravo je završno misno slavlje i klanjanje koje je predslavio vlč. Ivica Tolla uz koncelebraciju vlč. Lonarda Šardija (povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije) i vlč. Dragutina Goričanca (povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Zagrebačke biskupije) bilo završni dodir Milosti za sve okupljene u kojem su primili snagu Uskrsloga s kojim se jedino mogu nositi njihovi svakodnevni izazovi života.
Sa dubljom spoznajom kako je upravo svatko od nas ''ljubljeno dijete Božje'', završilo je još jedno Hodočašće za djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom, a svi sudionici otišli su svojim domovima ohrabreni i dalje biti živo Evanđelje te svojim sebedarjem svijetliti kao ''svjetlila u svijetu'' (Fil 2,16) toliko prožetom tamom sebičnosti.
