U Bijelom polju služena sveta misa za poginule Hrvate

Večeras je pred okupljenim župljanima u Crkvi Srca Isusova u Potocima služena sveta misa za ubijene Hrvate Bijeloga polja.

Velečasni don. Ilija Petrović je izjavio, da se tada nije još ni rodio ali da mu je izrazito čast da služi svetu misu za poginule župljane u Potocima i spomenuo se 11 Hrvata koji su tog jutra prije 28. godina mučki ubijeni na kućnom pragu.

Zdravko Mihalj, Ivan Kolobara, Jozo Sesar, Dragan Rakić, Marijan Mihalj, Verka Perić, Ivan Perić, Zoran Degan, Boško Golemac, Marko Leko i Željko Šilić

Nakon oslobođenja Mostara od srpskoga agresora, mir na ovim prostorima je relativno potrajao oko godinu dana, sve do 30. lipnja 1993. kada su Muslimani mučki napali svoje dojučerašnje saveznike i susjede Hrvate.

U oslobođenju područja od Srba, Muslimani su činili samo 10 posto vojnika.

U muslimanskim logorima ubijeno je 17 župljana Bijeloga polja, a za sve to dobivene su samo simbolične kazne.

Prije Domovinskoga rata u župi Bijelo polje je živjelo 4000 Hrvata katolika, a vratilo se oko 1400 župljana. Najviše ih je ostalo u Mostaru a ima ih razbacanih svuda po svijetu.

U ratnim sukobima upotpunosti su uništeni Župna crkva kao i župna kuća, samostan časnih sestara te mnogi obiteljski i gospodarski domovi. Zbog veće dominacije Bošnjaka, muslimana na ovom prostoru nije se dogodio značajniji povratak Hrvata u Bijelo polje i Vrapčiće.

30. lipanj je Dan sjećanja koji je urezan krvavim slovima na lijevoj obali grada Mostara i Bijelom polju.

Armija BiH u dogovoru sa domaćim izdajnicima je u ranim jutarnjim satima izvršila napad na postrojbe HVO-a na potezu Sjeverni logor, Vrapčići i Bijelo polje.

Na tu tužnu obljetnicu, uvijek se sjećamo naših poginulih branitelja i suboraca, koji položiše svoj život zbog izdaje dojučerašnjih suboraca muslimana.

Naivnost, povjerenje u suborce i opuštenost dalo nam je lažnu sigurnost da nam se ne može ništa loše dogoditi, a dogodilo se upravo suprotno da smo platili visoku cijenu u ovoj izdaji.166 Hrvata, što branitelja, što civila bilo je u tri muslimanska logora: Skenderove kuće – Potoci, Osnovna škola »Bratstvo i jedinstvo« Potoci i Četvrta osnovna škola Mostar.

Od 107 poginulih u Domovinskom ratu Bijeloga polja, pola ih je ubijeno u ratnom sukobu sa Srbima, a pola u ratu s Muslimanima.

"Oprostiti Da, Zaboraviti Nikada", riječi su svakog živućeg logoraša, suočenog sa nezapamćenom torturom koju bi mogli vidjeti samo u ratnim filmovima a gdje je Ženevska konvencija samo mrtvo slovo na papiru.To je mjesto, odakle si, da bi preživio mogao biti razmjenut samo u slučaju kao teški ranjenik ili kao poginuli u dogovorenoj razmjeni.

U logoru Četvrte osnovne škole upravnik je bio Mirsad Ćupina Ziza, koji je osuđen na 4 godine zatvora, a 17 logoraša ubijeno je u logoru. U logoru Potoci ubijeno je 7 Hrvata, četvorica osuđeni: Omanović na 13 godina za ubojstvo 3 zatočenika. Drugostupanjskom presudom Eno Ćurić 8, Ibrahim Demirović 13 i Hebib Čopelj 5 godine.