Sveti Nikola – zaštitnik djece i mornara

Sveti Nikola rođen je u Maloj Aziji u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dugo nisu mogli imati djece, pa su molili Boga da dobiju dijete i dobili su malog Nikolu koji je dobio ime po stricu, biskupu Nikoli. Nažalost, njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali nije se uzoholio, već je uvijek imao srca za ljude u potrebi. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novca za miraz svojim kćerima.

Zaštitnik siromašnih 

Nikola noću ubacuje vrećice s novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik siromašnih, prenosi Laudato.tv. 

Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.

Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on, skroman i u strahu od te časti, bježi u Palestinu, gdje jedno vrijeme provodi samački život.

Vratio se nakon nekoliko godina i to trenutku kad umire nasljednik njegova strica. Ovog puta nije mogao izbjeći biskupsko mjesto te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći se, a dane pomažući nesretnima i šireći vjeru.

Iscrpljen pokorom i poslovima, umire 6. prosinca 327. godine.

Pokopan je u Myri gdje se i danas nalazi sarkofag u kojem je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. No, zbog turskih osvajanja, svečeve posmrtne ostatke prenijela su 62 vojnika u svoj grad Bari u svibnju 1087. godine, gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Skroman život 

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mora i mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

Sveti Nikola kao biskup živio je jako skromno. Cijelog života shvaćao je da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.

Sveti Nikola podjednako se časti i na Istoku i na Zapadu. Njemu u čast podignute su mnoge crkve, a u Hrvatskoj povijesno je značajna ona koja se nalazi na lokalitetu Prahulje kod Nina.

Crkvica je dugačka nešto manje od šest metara, široka je 5,70, a visoka 6 metara (unutarnje mjere). Sazidana je malim uslojenim kamenjem na zemljanom humku koji se uzdiže iznad ninskog polja. Zbog opasnosti od Turaka, na crkvicu se u 16. ili 17. stoljeću nadograđuje obrambeno krunište s osam zubaca koje je služilo kao izvidnica.

Crkvica sv. Nikole jedini je sačuvani primjerak ranoromaničke arhitekture takvog oblika u Dalmaciji, a smješta se na početak 12. stoljeća.

Uz Svetog Nikolu povezani su i brojni narodni običaji darivanja poklona djeci po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnim ljudima.