Sv. Barbara – zaštitnica rudara i dobre smrti

Svetica, djevica i mučenica, zaštitnica rudara i dobre smrti i jedna od 14 velikih pomoćnika u nevoljama.

Spomendan joj slavimo 4. prosinca.

Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod svete Barbare malo je pouzdanoga o njezinu životu i smrti.

Barbarin otac, protivnik kršćana

Rođena je u 3. stoljeću u Heliopolisu u Egiptu ili u Nikomediji u Maloj Aziji. Prema legendi, Barbarin otac Dioskur bio je bogati trgovac i veliki protivnik kršćana. Kako bi svoju lijepu kćer zaštitio od utjecaja kršćanskih misli kao i nepoželjnih prosaca, zatočio je Barbaru u kulu s dva prozora. Po povratku s dužeg putovanja, na kuli je našao probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa.

Barbara mu je hrabro priznala, da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetoga Trojstva, a križ da je podsjeća na otkupljenje. Uspjela je na čudesan način pobjeći od razjarenog oca u planine, gdje se pritajila.

Otkrio ju je jedan pastir. U zatočeništvu su je mučili, no rane su joj svaki put čudesno zacjeljivale, Na kraju su je osudili na smrt.

Po nalogu suda, njezin otac osobno joj je odrubio glavu. Barbarina mučenička smrt bila je 305. ili 306. godine. Iz mučeničke smrti i sv. Barbare i tolikih drugih mučenika izrastao je život i snaga duha koja nadvladava svako progonstvo.

Zaštitnica rudara, talioničara, topnika i ratara

U kršćanskom svijetu slavi se 4. prosinca kao zaštitnica rudara, talioničara, topnika i ratara. Posmrtni ostaci sv. Barbare preneseni su u Italiju 795. godine zaslugom Karla Velikog, a danas počiva na otočiću Torcelo u blizini Venecije.

Jako ju je štovao mladi poljski svetac Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću. Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć topnici i to ne samo katolici nego i protestanti, koji donekle zaziru od štovanja svetaca.

Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca.

Božićni običaji

S blagdanom svete Barbare povezani su i neki adventski običaji. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje opet siju pšenicu na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog govornog područja na blagdan sv. Barbare grančicu s trešnje stavljaju u vodu i na toplo, pa ta grana za Božić procvjeta.

Tako je sveta Barbara jedna od adventskih glasnica koja nam naviješta Božić, dan u kojem je procvao najljepši cvijet na stablu čovječanstva, Isus Krist. To je već naviješteno u Starom zavjetu od proroka Izaije: »Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena« (Iz 11,1).

Brojne su crkve podignute u spomen svetoj Barbari u Hrvatskoj. Najstarija starohrvatska sačuvana crkva iz 11. stoljeća nalazi se uz gradsku ložu. Vrlo je lijepa crkva sv. Barbare u Rudama. Pisani podaci potječu iz 1622. godine, no smatra se da je crkva postojala i ranije. Vrijedna je spomena jer su u njoj zaštitu tražili rudari. Nezaobilazna je i crkva sv. Barbare u Šibeniku, nedaleko od katedrale, građena u prvoj polovici 15. stoljeća.

U hrvatskoj baštini poseban biser sakralnog graditeljstva Sjeverne Hrvatske je župna crkve svete Barbare u Velikoj Mlaki. Interijer crkve, zidovi, strop i oltar ukrašeni su slikama i biljnom ornamentikom do najmanjeg detalja. Građena je od izvrsne turopoljske hrastovine «planjki» spajane na “nemški vugel”. Preživjela je tri stoljeća, a da joj vrijeme nije uzelo ništa od izvorne ljepote. Prvi njezin spomen je još iz 1692. godine iako je postojala i ranije. Najstariji dio crkve potječe iz 1642., što je i urezano na natkrivenom ulazu u crkvu izgrađenom 1912. godine.