Spomendan sv. Ivana: Zaštitnik teologa, prijateljstava i žrtava požara
Danas se obilježava spomendan rođenja sveca, mučenika i zaštitnika, koji se u narodu još naziva Ivanje ili po hercegovački Ivanjdan ili Ivandan.
Današnji sveti zaštitnik je Isusov učenik, najmlađi od dvanaest apostola. Štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, zazivaju ga kod opeklina, žrtava požara te kao zaštitnik prijateljstava.
Običaji
Za ovaj blagdan vežu se brojni običaji, a jedan od najpoznatijih je paljenje vatre, odnosno svitnjaka.
Uoči Ivandana, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini običaj je paliti svitnjake – velike hrpe osušenih grana koje najčešće skupljaju djeca. Prema narodnim običajima, bilo je važno napraviti što veću hrpu, jer se sutra na Ivandan prepričavalo čiji je svitnjak veći.
Prema prenesenim pričama starijih okupljeni oko svitnjaka, djeca i mladi preskakali bi vatru, vjerujući da će na taj način spriječiti pojavu bolnih mjehurića na tabanima, često uzrokovanih hodanjem po drači i kamenju.
Ljekovita svojstva
Posebni običaji njeguju se i u Lašvanskoj dolini, gdje se krijesovi pale noć uoči svetog Ivana. Pepelu tih vatri pripisuju se ljekovita svojstva, a ljudi ga ujutro gaze kako bi spriječili bolesti kože.
Pored toga, mnogi vjernici iz Travnika, Novog Travnika i Viteza hodočaste pješice preko Vlašića u svetište u Podmilačju. Ondje se prakticira i umivanje na vrelu Mrtvalj, poznatom kao izvor svetog Ive, koje se smatra ljekovitim.
Opekline, žrtve požara
Svetog Ivana Evanđelista najčešće zazivaju kod opeklina te stradanja u požarima. Prema predaji, sv. Ivan odveden je u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je preživio, prognan je na otoku Patmosu u Egejskom moru i osuđen na rad u rudnicima. Ondje je napisao Knjigu otkrivenja, a kad je za vrijeme cara Nerve bio oslobođen, vratio se u Efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri poslanice i ondje je u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro.
Umjetnici ga obično prikazuju s perom, a njegov je simbol orao, što treba gledati u svjetlu dubine njegove misli.
