Samostan na Bistriku - mjesto zbližavanja ljudi i njihovog susreta s Bogom

Samostan i crkva sv. Ante Padovanskog na Bistriku za franjevce ima ne samo tipičnu povijesnu važnost, nego su bitno utkani i u njihovu sadašnjost. Jednako tako dragi su i poznati i ostalim Sarajlijama, a rado ih posjećuju i turisti.

Gvardijan fra Slavko Topić kaže u razgovoru za Fenu da se s njima nastavlja njihova stoljetna nazočnost i djelovanje, njihov na prvom mjestu pastoralni i duhovni rad i briga za kršćanske vjernike u ovome gradu.

''Jednako tako i naše nastojanje oko čuvanja i širenja evanđeoske poruke ljubavi i mira i razumijevanja među tako različitim ljudima ove naše BiH, uz ono nezaobilazno kulturno i socijalno djelovanje'', priča on.

U BiH su franjevci nazočni više od sedam stoljeća, bez prekida (od 1291.). Praktično, kao jedini ljudski subjekt koji je proživio i preživio sve povijesne promjene na ovim prostorima, sve do današnjih burnih promjena.

Fra Slavko kaže da su franjevci redovnici koje je utemeljio sveti Franjo Asiški (rođen u Asizu - Italija 1181. godine). Franjo Asiški je volio svakog čovjeka bez razlike i svako stvorenje Božje. Zbog toga je, kaže, proglašen zaštitnikom svjetske ekologije.

''Franjevci stoga jesu redovnici koji nasljeđuju svetoga Franju i pripadaju franjevačkom pokretu, odnosno franjevačkom redu. Ne volimo mnogo govoriti o sebi, otvoreni smo za sve ljude dobre volje'', kaže on.

Fra Slavko ističe da je crkva sv. Ante na Bistriku draga i poznata i ostalim stanovnicima Sarajeva. Iznutra i izvana lijepo oblikovana, puna mira i sabranosti, tiha, mistična. Vjernici rado tamo odlaze. Na Misi (osobito utorkom u 18.00 sati) bude ljudi i drugih uvjerenja.

''Tijekom godine u našoj crkvi slave svoju misu razne turističke skupine, koje prolaze kroz Sarajevo (Talijani, Poljaci, Nijemci, Vijetnamci, Kinezi, Japanci, Česi, Mađari, Slovenci i drugi). Posljednjih nekoliko godina njihov broj je povećan'', kaže.

Ističe da tijekom dana ljudi ulaze u tu crkvu i da bi ostavili dar u kasu "Kruh svetog Ante" za siromašne i gladne te u mirnoj, mističnoj atmosferi potražili mir i utjehu u tihoj spontanoj molitvi.

U crkvi je postavljen i mozaik na kojem tamnija figura predstavlja sv. Antu kako u lijevoj ruci drži Bibliju (propovijeda riječi Božje), a u desnoj kruh koji dijeli siromahu. Iz tih nakana, priča fra Slavko, je i nastao duhovni pokret Kruh sv. Ante kojeg čine ljudi dobre volje, a pripadnici raznih vjera i opredjeljenja u škrabicu (kasa) ostavljaju prihode za siromahe.

''Obično na početku mjeseca otvaramo tu kasu. Imamo listu siromaha kojima dijelimo ono što se unutra nađe. Među tim osobama ima mnogo i nekršćana'', naglasio je.

Fra Slavko ističe da je taj samostan, prije svega, mjesto susreta ljudi s Bogom, ali jednako tako i mjesto zbližavanja ljudi međusobno.

"Mala galerija sv. Ante" je tijekom cijele godine mjesto za brojne kulturno-znanstvene događaje (izložbe, tribine, predstavljanje knjiga, susrete pojedinih skupina i udruga) te za razne druge vjerske, znanstvene, umjetničke, društvene događaje i prigode.

''Gotovo svaki tjedan u ovoj našoj dvorani se nešto događa. Uvijek je to prigoda za komunikaciju, zbližavanje i upoznavanje ljudi, njihovih običaja, kultura, tradicija. Dijalog i međusobno razumijevanje i uzajamno uvažavanje i prihvaćanje cilj je i poziv svakog franjevačkog samostana tj. upućivati na onu nužnu ljudsku vertikalu (naš odnos i ljubav prema Bogu), ali i onu nužnu ljudsku horizontalu (dobro bližnjega, dobri međusobni ljudski odnosi ili ljubav prema bližnjemu). Naš duhovni, vjerski i ljudski stav izražen je u poznatom franjevačkom geslu Mir i dobro!'', naglasio je.

U katoličkim crkvama toranj je duhovni simbol poziva čovjeka da srcem i mislima teži prema Bogu (jer se u ovozemaljskom životu pripremamo za vječni život), a u visinu dignuto zvono poziva na molitvu i označava početak mise (služba Božja).

''Zvono zvoni nekoliko puta u terminima ovisno od sredine u kojoj se nalazi crkva (u seoskim župama prvi put čak sat prije početka mise, drugi put nakon pola sata, te treći put na sam početak mise). To se čini iz praktičnih razloga da bi se vjernici mogli pripremiti i na vrijeme doći na misu. U nas, ovdje, zvoni izravno pred misu'', naglasio je.

Kao i u drugim crkvama u Sarajevu (i po cijelom svijetu) za Božić se i u crkvi na Bistriku obavezno slavi već tradicionalna polnoćka tj. misa u pola noći uoči samog Božića.

''Polnoćka je svečana i dirljiva već po svom noćnom događanju, tajanstvenim svjetlima u noći, svečano pjevanoj liturgiji, božićnim jaslicama, pučkim božićnim pjesmama (hrvatske božićne pučke pjesme spadaju među najljepše i najbrojnije u svijetu). Jednom riječi, po nezaustavljivoj radosti i veselju'', naglasio je.

Pojašnjava stari običaj da se u crkvama postavljaju božićne jaslice, odnosno štalice s djetetom Isusom, Josipom i Marijom i drugim figurama, te anđelima koji su (u noći kad se Isus rodio u Betlehemu) započeli pjevati svoju anđeosku pjesmu "Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koji su dobre volje!".

''Ta anđeoska pjesma odzvanja kroz sve božićne dane, pa i kroz cijelu godinu. Obećava mir, radost i spasenje onima koji su s Bogom povezani'', kazao je fra Slavko.

Za duhovne potrebe sarajevskih katolika crkva je postojala još u 16. stoljeću. Sredinom 17. stoljeća znatan broj dubrovačkih katoličkih obitelji dolazi u Sarajevo i u Latinskoj četvrti ("latinskoj" - prema liturgiji na latinskom jeziku) imaju svoju crkvu posvećenu Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. Za pohoda Eugena Savojskog ta je crkva izgorjela, mnogi katolički hrvatski vjernici odlaze. U 18. stoljeću broj katolika raste (1878. ima ih na popisu 768).

Prva crkva sv. Ante Padovanskog izgrađena je od 1853 . do 1856. s lijepim i brojnim darovima carske obitelji. Požar 1879. godine uništio je tu crkvu. Franjevci su od 1881. do 1882. na istom mjestu izgradili malu jednostavnu crkvu od pletera. Dolaskom prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera postala je njegovom katedralnom crkvom, kao jedina katolička crkva u Sarajevu. Nakon gradnje katedrale (1898.), ta je crkvica još neko vrijeme služila.

Na njezinim temeljima podignuta je 1912. današnja crkve sv. Ante na Bistriku, po nacrtu Josipa Vancaša, a 60-tih godina iznutra je temeljito obnovljena po idejnoj zamisli kipara Zdenka Grgića. Crkva je ukrašena brojnim umjetničkim djelima poznatih umjetnika, a sastavni dio ambijenta su i orgulje (glazbeni instrument koji je najpogodniji za praćenje i oblikovanje molitvenih i drugih događaja u katoličkoj liturgiji).

Zdenko Grgić izradio je "Put križa" (reljef u drvetu), mozaik i novi kip sv. Ante, "Propovijed na gori" (bronca). Dominantno djelo u toj crkvi su vitraji "Povijest Kristova" i "Stvaranje svijeta", djelo dubrovačkog umjetnika Ive Dulčića. Frano Kršinić izradio je "Gospin kip" od kamena, intarziju "Marija Goreti" Janeš Lovrenčić, "Glas vapijućeg u pustinji" Zlatko Keser, a "Govor na gori" Valerije Michielli.