Rasprava o pobačaju podijelila malu katoličku državu

Uoči napetog referenduma o pobačaju, Vanessa s drugim aktivistima prije zore lijepi plakate protiv zabrane pobačaja u dominantno katoličkoj državi San Marinu. Mala, pitoreskna republika smještena na brdovitom području u središtu Italije jedna je od rijetkih europskih država gdje je prekid trudnoće i dalje ilegalan, prenosi Hina.

Ženama koje pobace prijeti tri godine zatvora, a onima koji izvrše zahvat dvostruko više, piše Reuters. „Moramo stati na kraj ovom licemjerju slanja žena preko granice na pobačaj”, rekla je Muratori, članica Sindikata žena San Marina (UDS), agenciji France Presse.

O legalizaciji pobačaja građani se u nedjelju izjasniti na referendumu, a rezultat se ne može predvidjeti je su ankete preskupe za provedbu. „Glasajte ‘za’ slobodu izbora i izađite iz mraka“, stoji na jednom plakatu.

Ali je u San Marinu i Katolička Crkva utjecajna pa tako ne manjka ni suprotnih poruka. „Ja sam dijete s 12 tjedana, spasite me!“, plače plod na posteru, dok se na drugom nalazi dječak s Downovim sindromom: „Ja sam anomalija, znači li to da imam manja prava od vas?“.

San Marino je jedno od posljednjih mjesta u Europi, uz Maltu, Andoru i Vatikan, koje ima potpunu zabranu pobačaja, čak i u slučaju silovanja i incesta, abnormalnog rasta fetusa ili opasnosti za život majke.

Ove nedjelje, otprilike 43 godine nakon susjedne Italije, ta zemlja s 33 tisuće stanovnika odlučivat će hoće li dopustiti pobačaj do 12. tjedna trudnoće.

Nakon tog perioda prekid trudnoće dopustio bi se samo u slučaju rizika za majčin život ili abnormalnosti fetusa koji bi joj fizički ili psihički mogao naštetiti, piše France Presse.

Poput kriminalaca

„Osjećala sam se kao ilegalna migrantica, kriminalka“, rekla je stanovnica San Marina pod uvjetom anonimnosti, pripovijedajući o svom prelasku u Italiju kako bi u dobi od 22 godine napravila pobačaj koji je koštao dvije tisuće eura. „Htjela sam prvo završiti fakultet, nisam bila spremna biti majka“, kazala je. „Pobaciti nikad nije lako, no nisam to požalila“, naglasila je žena koja je danas „sretna majka“ dvoje djece pa je kritizirala San Marino što ju je „ostavio na cjedilu“ u tom teškom razdoblju.

Pokušaji legalizacije abortusa u proteklih 20 godina zaustavljeni su odlukama vlada, većinom konzervativnih. Ni ovaj put to neće biti lako jer su na vlasti demokršćani bliski Katoličkoj Crkvi koji su pozvali stanovnike da glasuju ‘protiv’.

San Marino dugo je konzervativan po pitanju ženskih prava. Ženama je glasanje omogućeno tek 1964., a razvod je dopušten 1986. godine. „Utjecaj Crkve veoma je snažan“, rekla je Rosa Zafferani, 61-godišnja bivša šefica države. Svećenici „već tjednima“ koriste propovjedaonice kako bi govorili protiv pobačaja, dodala je.

Pobačaj – ozbiljan čin

„Ubijanje nevinog djeteta je ozbiljan čin, to je zločin“, smatra 73-godišnji Gabriele Mangiarotti, svećenik u crkvi svetog Franje iz 14. stoljeća, smještenoj u središtu grada. Izmjena zakona bila bi izdaja San Marina koji je „osnovao svetac i zbog toga ima kršćanstvo u svojoj DNA“, rekao je Mangiarotti.

Antonella Mularoni, bivša sutkinja Europskog suda za ljudska prava i članica odbora protiv pobačaja u San Marinu, insistira da je pobačaj u slučaju silovanja i incesta kažnjavanje djeteta. „Dijete se mora roditi jer je žrtva“, smatra Mularoni.

Ovo nije prvi put da je San Marino podijeljen oko tog pitanja. Bivša komunistička zastupnica Vanessa Muratori 2003. predložila je legalizaciju pobačaja, ali incijativa nije provedena.

UDS se nada da je 3 tisuće potpisnika peticije za glasanje pokazatelj da su se vremena promijenila, te da će se San Marino pridružiti drugim katoličkim državama poput Irske koja je 2018. legalizirala pobačaj.