Proslavljeni Sveti mučenici žitomislićki

Veliki broj vjernika i sveštenstva sabrao se danas u Manastiru Žitomislić i proslavio Svete mučenike žitomislićke, a arhimandrit Nektarije, koji je služio liturgiju poručio je da su ovi mučenici svima primjer i podstrek u snazi vjere.

Arhimandritu Nektariju, koji je tajnik Svetog arhijerejskog Sinoda SPC, sasluživali su iguman Pajsija iz Manastira Krupa, iguman Danilo iz Manastira Žitomislić, monasi iz Manastira Krka i sveštenstvo Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, piše agencija Srna.

Put i putokaz

Arhimandrit Nektarije je u svojoj besjedi rekao da su oni koji slijede Hrista često izloženi i porugama i stradanjima najgore vrste kao što su i Mučenici žitomislićki.

Pročitajte još

Muzej manastira Žitomislići postaje dio turističke ponude Grada Mostara

"Ali, postoji put i putokaz kako da, sljedujući njihov primjer, i mimo mučeništva i mi dostignemo blagoslov Gospodnji", rekao je arhimandrit Nektarije i naglasio da se treba uzdati u milost Božiju u ljubav NJegovu i tu naći milost i utjehu.

On je istakao da su zapovijesti o ljubavi ono što daje snagu da vjernici posluže koliko mogu svojim skromnim trudovima Bogu u ovome svijetu.

"I da postanemo i mi kao i ovi mučenici - svjedoci božije spasonosne ljubavi i pobjede", poručio je arhimandrit Nektarije i prenio pozdrave NJegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija, pročitavši Gramatu o proglašenju Svetih mučenika žitomislićkih.

Iguman Danilo podsjetio je da se ove godine drugi put slavi dan Svetih mučenika žitomislićkih, koji su kanonizovani 2005, kada je osveštan Manastir Žitomislić.

26. lipanj

"Tada su svečano uneseni u spisak svetih, ali nije određen datum njihovog praznovanja. Prošle godine je na Arhijerejskom saboru odlučeno da se 26. lipanj praznuje kao njihov datum", pojasnio je iguman Danilo.

Iguman Danilo istakao je da je praznik Svetih mučenika žitomislićkih veoma značajan i posvećen monasima koji su u Drugom svjetskom ratu pobijeni i bačeni u Vidonju jamu.

Nakon službe u Muzeju Žitomislić je održan prigodan program - u umjetničkom dijelu nastupio je Miloš Kovačić, dok je besjedu održao Vladislav Topalović, dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta iz Foče.

Pročitajte još

Gujon u Mostaru: Žitomislić je simbol stradanja i upornosti

Liturgiji su, osim velikog broja vjernika, prisustvovali generalni konzul Srbije u Mostaru Vaso Gujić, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević, načelnici Istočnog Mostara i Bileće, Božo Sjeran i Veselin Vujović, predstavnici Oružanih snaga BiH i mnogi drugi.

Žitomislićki mučenici bili su bratstvo manastira Žitomislić i postradali su u Drugog svjetskom ratu.

Sa uspostavom NDH bratstvo Manastira Žitomislić i svi ostali bili su pozvani da se jave u mjesni ured, a tada je na čelu Manastira bio iguman Konstantin Vučurović kome je kada je stradao bilo tek 26 godina, jeromonah Dositej Vukićević, jeromonah Makarije Pejak, iskušenik Mladen Šaran, iskušenik Obren Okiljević, bogoslov Marko Prodanović i bogoslov Branko Bilanović. Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović, koji je došao iz Crne Gore, bježeći od tamošnjih ratnih dešavanja.

Kada su pozvani da se jave na popis oni su to učinili - svi iz Manastira su prešli Neretvu i javili se u mjesni ured, ali su ih odmah svezali i mučili i odveli na Vidonju jamu iznad Biletić polja, gdje su ih bacili i zatrpali kamenjem.

Bratstvo Manastira

Vladimiru Čejoviću tada je ponuđen da ode jer nije dio bratstva, ali on nije želio, rekavši da će do kraja ostati sa bratstvom Manastira Žitomislić, te je i on sa njima postradao.

Bratstvo Manastira je bilo veoma mlado i nije bilo prijetnja NDH ni po čemu, osim po svome vjerskom opredjeljenju - Konstantin je imao svega 26 godina, Dositej i Makarije su te godine tek bili rukopoloženi, a Obren Okiljević je imao tek 18 godina.

Bratstvo Manastira bačeno je u jamu Vidonja 1941, a mitropolit Vladislav pokušavao je šezdesetih godina da ih dostojno sahrani, međutim komunističke vlasti to nikada nisu dozvolile, te su tek 1991. godine izvađeni iz jame i sahranjeni u grobnici iznad crkve u Manastiru Žitomislić, no ni tada nisu imali mira.

Ratne 1992. godine Manastir je razoren i tada su novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu, tako da su oni dva puta stradali.

Danas se u Manastiru Žitomislić ispred oltara čuva samo dio njihovih moštiju.

Oni su 2005. godine proglašeni za mučenike jer su dva puta stradali i od tada do danas Hercegovci ih poštuju, pjevaju i slave na svakoj liturgiji i mole im se kao svojim nebeskim zaštitnicima.