Poruka iz Mostara: Žene moraju naučiti postaviti granice, nerealno je imati sve savršeno izbalansirano
"Kako razgovarate sa sobom kada vam ne ide dobro u životu? Je li se u tim trenutcima ohrabrujete ili postajete jedan mali saboter sam sebi", pitanja su koja je Marijana Barać postavila okupljenima u dvorani Franjevačke crkve u Mostaru.
Psihologinja i psihoterapeutkinja pod supervizijom, supruga i majka troje djece, članica Franjevačkog svjetovnog reda i nekadašnja članica frame Kočerin Marijana Barać govorila je na tribini za žene pod nazivom "Identitet žene - slika o sebi", a koja je u utorak navečer održana u Mostaru.
Važnost pozitivne slike o sebi
Tribinu je organizirao Franjevački svjetovni red i Obiteljska udruga Kairos, a okupila je 120 žena svih dobnih skupina.
Barać je istaknula kako joj je kao članici Katoličke crkve gotovo pa nemoguće govoriti o temi identiteta žene, a izostaviti duhovnu dimenziju.
"Mi imamo svoju duhovnu, fizičku i psihološku dimenziju. Ja sam imala blagoslov to osjetiti i iskusiti, moja duhovna dimenzija ide rame uz rame s mojom profesionalnom ulogom", rekla je Barać.
Istaknula je važnost pozitivne slike o sebi. Pojasnila je kako ona zapravo podrazumijeva skup ideja ili uvjerenja koja mi svi kao ljudi imamo o sebi, neovisno o tome tko smo i što smo.
Barać je navela kako zapravo o toj slici ponajviše ovisi naše samopoštovanje.
"Samopoštovanje je generalni osjećaj vrijednosti. Što mislimo o sebi, vrijedim li ja? Vrijednost se ne mjeri na način da mislimo kako vrijedimo tek kada dođemo do nečega tj. nešto postignemo, nego vrijedimo li kao naše temeljno opredjeljenje", istaknula je.
Vrijednost se ne mjeri uspjehom
Naglasila je kako ta vrijednost nije nešto što se zaslužuje diplomom ili uspjehom nego nešto što prethodi svim uspjesima.
"Samopoštovanje je temeljno uvjerenje o mojoj vrijednosti. U trenutku kad se ja rodim, ja zapravo već vrijedim", poručila je Barać.
Kao primjer je navela svoj strah od javnog izlaganja koji ju je ranije kočio, a koji se javljao zbog prevelikog osjećaja odgovornosti.
"Na trenutak sam stala i zapitala se: Zašto mene to toliko uznemirava? Zašto mene ta priprema toliko uznemirava, odnosno zašto ja želim sve iskontrolirati? Tim razmišljanjem nije potencijalno ugroženo npr. moje večerašnje predavanje, nego se potencijalno ugrožava moja slika o meni. Tako i inače, kada nešto radimo, to je naš pokušaj da mi dokažemo svoju vrijednost kroz potvrdu ljudi izvana", kazala je Barać.
Nerealna očekivanja
Dodala je kako je to normalno i ljudski, ali se nerijetko dogodi da se naše samopouzdanje i samopoštovanje temelji isključivo na tome.
"Onda ćemo često biti na tankom ledu po pitanju samopoštovanja i samouvjerenja, vrijedim li ja kao osoba", pojasnila je Barać.
Istaknula je kako se u posljednje vrijme stalno priča o savršenom balansu. Odnosno, u javnosti su česti primjeri žena koje sve mogu, sve stižu i čiji je raspored prepun obveza. Time se stvara pogrešna slika da vrijedimo samo ako ispunjavamo sve te kriterije.
Barać je navela kako tada sebe dovodimo pred težak sud jer je zapravo nerealno imati sve savršeno izbalansirano.
"Takva uvjerenja nije lako pustiti, zato što su nam poznata, to je nešto u čemu se mi godinama vrtimo. Nije tako lako ove stvari promijeniti i osvijestiti sebi da smo mi ti koji smo odgovorni za naše nezadovoljstvo oko stvari koje činimo. Dopuštamo si da povjerujemo kako mi uopće ne upravljamo svojim životom", poručila je Barać.
Pozornica života
Naglasila je kako na primjer nema ništa pogrešno u čišćenju, ako čistimo jer nas to uveseljava, a ne jer moramo ili jer to nitko drugi ne želi raditi.
Dodala je kako je treba poraditi na ideji o sebi, ali i o odnosima s drugim ljudima te da je zapravo sve što činimo naš izbor.
"Muž mi je kriv jer ja subotom ribam kuću cijeli dan. Djeca mi nisu zahvalna što ja to sve radim. Kao da negdje vjerujemo da mi to sve moramo. Mi svaki dan izlazimo na pozornicu svog života, sa svim svojim ulogama koje imamo. To ne znači da smo mi glumci u našim životima, nego da smo svaki dan podložni procjenama drugih ljudi. Zbog toga, kada se pitate zašto me boli kritika, pad, otkaz... odgovor je taj, da je to tako, jer mi to u svojoj glavi povezujemo sa svojom vrijednošću", kazala je Barać.
Dodala je kako žene još od malih nogu dobiju "paket" koji sadrži upute o tome kakve bi žene ili majke trebale biti, kakve supruge, prijateljice i koje su to odlike "dobre žene". Riječ je o iskustvima koje žene skupljaju u svoje "paketiće".
Po uzoru na majke, bake, sestre...
"Sve mi imamo neke svoje ideje, gledale smo svoje mame, bake, svoje starije sestre, susjede, tetke, kolegice, zapravo kroz cijeli život mi na neki način punimo taj paket", kazala je Barać.
Upravo zbog toga, iako ponekad "bačene u vatru", većina žena ima ideju kako bi se trebale ponašati. Ta ideja proizilazi iz modula kojeg žene oponašaju i koji su negdje vidjele ili osjetile.
"Puno puta smo u životu izgovorili čuvenu rečenicu: 'Eh, ja kad budem mama, nikad neću ovako' i upravo to su neke upute koje smo mi uvidjeli i poprimili te ovisno o našem odgoju procjenjujemo jesu li dobivene upute pozitivne ili negativne te hoćemo li se njima koristiti ili ne", pojasnila je Barać.
Dodala je kako te upute žene ponajviše dobivaju kroz odgoj i odnos s majkom.
"Ja bih možda najviše naglasila taj odnos mame i kćeri. Mi kroz odnos s majkom učimo biti žena, majka i time stvaramo svoj identitet. Promatramo svoju mamu i način na koji ona razgovara, na koji priča o samoj sebi, kako se ponaša kada pogriješi, kako postavlja svoje granice, kako živi svoj brak, kako priča o svom tijelu... i kroz sve to, mi polako, kupimo te upute. Naravno to ne radimo svjesno, ali ne mora tako ostati. Bitan je trenutak kada mi osvijestimo da sve ono što smo naučili su samo upute, a ne neka nepromjenjiva istina koja nas ograničava u životu", poručila je Barać.
Snaga, a ne mana
Dodala je kako tradicionalni odgoj šalje poruku kako žene moraju biti brižne te ne smiju ulaziti u konflikte, moraju biti pristojne, tihe…
"Žene trebaju biti brižne, mi jesmo brižne, to je naša priroda, ali to ne isključuje da trebamo biti brižne i prema sebi. Bitno je znati postaviti granice drugim ljudima, svom vremenu, svom miru, generalno prema sebi u svim svojim ulogama", rekla je Barać.
Naglasila je kako su brižnost i nježnost zapravo ženska snaga.
"Žene imaju puno više osjećaja za neke stvari. To zna biti teško i nosi veliku odgovornost, ali na to trebamo gledati kao na nešto lijepo, jer isto to imamo i u odnosu prema sebi", kazala je Barać.
Krist ništa ne traži
Dodala je kako na kraju svih životnih pokušaja da podlegnemo očekivanjima stoji Isus Krist.
"Njemu to ništa ne treba. On stoji s porukom kako smo mi već vrijedne i da nam nikakvo postignuće pred njim ne treba, nikakav zemaljski cilj, ostvarenje plana, savršeno iskorišten dan, to-do lista... On to ništa ne traži, osim što govori da si ljubljeno dijete Božje i da te stvorio na svoju sliku", naglasila je Barać.
Dodala je kako je nemoguće u govoru o ženama ne spomenuti Blaženu Djevicu Mariju.
"Ona je imala jako puno stvari u svome životu koje nisu bile pod njezinom kontrolom, a koračala je s povjerenjem u Boga. Ona nam treba biti primjer i s njom trebamo hoditi i ne zaboraviti da prije svih naših planova i očekivanja prvenstveno stoji Bog", zaključila je Barać.
Susret je završio radionicom na kojoj su žene imale priliku razmisliti o svemu što su njihove ruke postigle kroz život te su to zapisale na papir i ponijele sa sobom, kao podsjetnik na to koliko vrijede kroz male stvari, pa čak i kada samo sklope ruke.
