Zaboravljena tragedija: Ubijen župnik, trojica sjemeništaraca i više od 240 župljana

U Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca skromno je 10. kolovoza 2022. obilježena 130. godišnjica osnutka Župe Krnjeuša i 81. godišnjica mučeništva župnika Krešimira Barišića i preko 240 domaćih Hrvata katolika koji su 9. i 10. kolovoza 1941. stradali u četničkom progonu.

Sv. Misu na groblju "Kod križa" u Krnjeuši, jedinom fizičkom tragu postojanja ove nekoć prostrane župe, predvodio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu s trojicom svećenika: fra Vinkom Markovićem, župnikom i gvardijanom jajačkim, vlč. Antom Barišićem, umirovljenim svećenikom iz Banje Luke i don Davorom Klečinom, župnikom drvarsko- petrovačkim i upraviteljem Župe Krnjeuša.

Više od 240 župljana 

Na misnom slavlju se okupilo 20-ak vjernika iz Banja Luke, Zagreba, Bos. Petrovca, Jajca, Drvara i Bos. Grahova.

Budući da se ovim misnim slavljem obilježavala 130. godišnjica osnutka župe, na početku je domaći župnik Klečina iznio povijesni prikaz osnutka, života, stradanja i nestanka Župe Krnjeuša koja je u ovom dugom razdoblju de facto postojala samo nepunih 50 godina, od osnutka 1892. do uništenja 1941. godne. 

Župnik je iznio i kratke crtice iz života župnika mučenika Krešimira Barišića, koji je svjetlo života ugledao u Jajcu 1907., a s 34 godine podnio maučeništvo zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca-pripravnika na svećeništvo i s preko 240 svojih župljana koji su zvjerski pobijeni u samo dva dana mjeseca kolovoza 1941.

U prigodnoj propovijedi biskup je – osvrćući se na dvostruki spomen koji se slavi u Krnjeuši - podsjetio na riječi starozavjetnog Propovjednika kako "sve ima svoje vrijeme: vrijeme rađanja i vrijeme umiranja, vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja, vrijeme rušenja i vrijeme građenja, vrijeme šutnje i vrijeme govorenja, vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje, vrijeme rata i vrijeme mira" – te je nastavio:

50 godina šutnje

"Prvih 50-ak godina je za ovdašnju župnu zajednicu bilo 'vrijeme rađanja' i 'vrijeme građenja' i uglavnom 'vrijeme mira'. A onda su brojni župljani i ove župe – zajedno sa svojim omiljenim i odanim im župnikom Krešimirom – doživjeli 'vrijeme', zapravo nevrijeme, dapače uragan 'mržnje', 'rušenja', 'ubijanja'. Preživjeli župljani su zatim doživjeli polustoljetno 'vrijeme prisilne šutnje' i zabrane i samog spominjanja, a pogotovo govorenja i pisanja o istini, glede prošlosti svoje vlastite i svojih najbližih, tj. župljana".

Pročitajte još

81. godina od mučeništva župnika Gospodnetića i stradanja vjernika katolika Grahova

Potom je biskup podsjetio na stradanje župnika Barišića s kojim su zvjerski ubijeni i bačeni u goruću župnu crkvu i trojica mladih sjemeništaraca: Ivan Skender (12 g.), Jure Tomičić (17 g.) i Ilija Poplašen (18 g).

Biskup je naveo pismo koje je papi Piju XII. početkom rata uputio bl. kardinal Alojzije Stepinac u kojem on – uz neke druge stradale svećenike - spominje da je ubijen
župnik iz Bos. Grahova don Juraj Gospodnetić te također "uzorni svećenik i dobročinitelj tog istog pravoslavnog pučanstva don Krešimir Barišić, župnik u Krnjeuši, kojem su odsjekli jezik i uši i iskopali oči i onda ga živa bacili u vatru crkve u plamenu".

Mučeništvo

Biskup je također podsjetio što je do sada učinila Banjolučka biskupija na čuvanju sjećanja na mučenike, posebno u svjetlu pokretanja beatifikacije četvorice svećenika mučenika iz Drugog svjetskog rata među kojima je i župnik Barišić.

Biskup je zatim podcrtao nužnost praštanja onima koji su nam nanijeli ili nanose zlo jer su tako činili i naši mučenici koji nam u tome trebaju biti uzor.

Župnik Klečina istaknuo je da istina - unatoč prisilnoj šutnji o zločinu u Krnjueši koja još uvijek traje – sporo ali nezaustavljivo, ipak izlazi na vidjelo. Izrazio je zahvalnost Bogu što je tako priča o Krnjeuši ipak ostala netaknuta i čista, neokružena ideološkim i dnevno- političkim prepucavanjima, a to je prijeko potrebno kako bi Krnjeuša postala mjesto istine, praštanja, blagoslova i mira.

Zaboravljeno

Naveo je kako je u zadnje vrijeme sve više pojedinaca i skupina koje hodočaste u Krnjeušu i svi su suglasni da je to mjesto duhovni biser u kojem se već sada događaju uslišanja.

Podsjetimo, prije 2. svjetskog rata Župa Krnjueša imala je oko 1300 vjernika. Pogon u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule branitelje.

Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su zvjerski mučeni, ubijeni i bačeni u goruću župnu crkvu. Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. upotpunosti uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja "Križ" koje je uređeno i ograđeno prošlih godina.

Pokolj

O zločinu kad Hrvatima u Krnjeuši u bivšoj Jugoslaviji se nije smjelo javno govoriti ni pisati.

Na komemoracije u Krnjeušu od 2015. – otkada su one pokrenute - uglavnom dolaze predstavnici Crkve, tj. Banjolučke biskupije, pojedinci i manje skupine vjernika. Predstavnici vlasti iz BiH (kantonalne, federalne, državne) kao iz susjedne Republike Hrvatske nikada nisu bili na molitvenim obilježavanjima pokolja nad Hrvatima u Krnjeuši.

Također ni predstavnici hrvatskih i bh. medija nisu pokazali neki veći interes da s mjesta događaja izvijeste o spomenu na ovaj tragični događaj, stoji u priopćenju.