Obilježena 75. obljetnica stradanja Katoličke Crkve i Hrvata zapadne Bosne

U Drvaru je 27. srpnja 2016. po šesnaesti put obilježen Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije ili Dan mučenika.

Tim su se molitvenim skupom komemorirale ne samo žrtve drvarskih mučenika iz 1941. na čelu sa župnikom Waldemarom Maksimilijanom Nestorom, nego i žrtve svih ratova i totalitarizama u XX. st. na području Banjolučke biskupije.

To je ujedno bilo i središnje ovogodišnje biskupijsko obilježavanje 75. obljetnice stradanja Katoličke Crkve i hrvatskog naroda na području zapadne Bosne.

Komemoracija je započela u župnoj crkvi sv. Josipa pobožnošću tzv. križnog puta mučenika, a potom je uslijedilo misno slavlje koje je u zajedništvu s banjolučkim biskupom mons. Franjom Komaricom i nazočnim svećenicima predvodio vojni ordinarij u BiH mons. Tomo Vukšić.

Na misnom slavlju pjevao je zbor župe sv. Ante iz Knina pod ravnanjem s. Ivane Oltran.

Na početku svete mise drvarski župnik don Davor Klečina podsjetio je na povod ovoj komemoraciji – mučeničku smrt tadašnjeg drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941., vraćajući se s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina, izveden od četnika iz vlaka u mjestu Trubar kod Drvara, mučki ubijen sa skupinom svojih vjernika hodočasnika i bačen u obližnju jamu Golubnjaču.

Toga istog dana ustanici su napali i drugi vlak koji se s vjernicima vraćao u Drvar s hodočašća sv. Ani na Oštrelju.

Potom je u uvodnoj riječi banjolučki biskup Franjo Komarica podsjetio da molitveno sjećanje nije niti smije biti pozivanje na mržnju ili na osvetu, nego molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt, te da kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje.

U svojoj propovijedi mons. Vukšić je također pozvao vjernike da nikad ne podlegnu napasti osvete i to snažnim riječima ''Neka oprost i molitva budu naša osveta''. Potaknuo je vjernike da među tolikim stradalnicima Banjolučke biskupije otkriju primjere vrijedne ljudskog divljenja i kršćanskog nasljedovanja, zbog njihova kreposnoga ili čak svetačkoga ponašanja i u teškim životnim trenucima.

U tom svjetlu istaknuo je lik drvarskoga župnika Waldemara Maksimilijana Nestora - prvoga ubijenoga katoličkog svećenika u Drugom svjetskom ratu na cijelom području bivše Jugoslavije - kojeg je nazvao žrtvom ljubavi prema svećeničkom zvanju, službi i poslanju, budući da je, unatoč najavljenoj opasnosti, iz dušobrižničke ljubavi krenuo na put iz Knina u Drvar kako njegovi vjernici ne bi ostali bez nedjeljne svete mise.

Nakon svete mise pred spomen-križem za poginule hrvatske branitelje položeni su vijenci, a potom se molila molitva odriješenja za sve žrtve.

Na komemoraciji u Drvaru bili su nazočni predjednik Vlade HBŽ Draško Dalić s dvojicom svojih ministara, te predstavnici dvije najveće hrvatske stranke u BiH – HDZ BiH i HDZ 1990.
Izaslanstvo grada Knina i Šibensko-kninske županije predvodili su gradonačelnik Nikola Blažević i dožupan Tomislav Vrdoljak koji su najavili da će do kraja godine jedna ulica u Kninu biti posvećena „drvarskim hodočasnicima.“

Na molitvenom skupu okupilo se oko 200-tinjak osoba, a osim iz župa Banjolučke biskupije, hodočasnika je bilo iz Knina, Siverića, Drniša, Primorskog Doca, te iz Zagreba.

U isto vrijeme dok se održavala komemoracija u čast mučenika, u parku preko puta crkve održan je skup u povodu Dana ustanka i antifašističke borbe. Iako su oba skupa bila međusobno udaljena tek nekoliko metara pa su se čule i različite pjesme, sve je prošlo mirno i dostojanstveno.

U poslijepodnevnim satima na sportskom centru u Drvaru održan je memorijalni malonogometni turnir u organizaciji Udruge „Hrvatski pleter“ iz Drvara.

Podsjetimo, istog dana kad je izvršen zločin nad drvarskim župnikom i katolicima, ustanici su i u susjednoj Lici izvršili zločine nad hrvatskim civilima na području Srba, Boričevca i Donjeg Lapca, a nedugo zatim i nad muslimanskim civilima u Kulen Vakufu.

U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponovio se u Bos. Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika.

Nakon svih tih zločina, Katolička Crkva i hrvatski narod bili su praktički iskorijenjeni sa širokog područja zapadne Bosne i istočne Like, od Ključa do Knina, i od Glamoča do Bihaća.