Nadbiskup Vukšić predvodio Misno slavlje na patron sv. Josipa Radnika

Nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, u subotu 1. svibnja 2021. predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa Radnika na Palama pokraj Sarajeva kojim je ova župa proslavila svoj patron. Koncelebrirala su desetorica svećenika, a asistirali su bogoslovi Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater iz Sarajeva. Malobrojnoj župnoj zajednici župe Pale pridružile su se redovnice raznih družbi iz Sarajeva i Mostara kao i vjernici raznih sarajevskih župa.

Pozdrav i riječi dobrodošlice nadbiskupu Vukšiću i svim prisutnima uputio je paljanski župnik vlč. Fabijan Stanušić, ravnatelj svećeničkog doma u Sarajevu izražavajući radost da su se ove godine mogli okupiti na proslavi patrona za razliku od prošle godine kada to nije bilo moguće zbog pandemije koronavirusa. „Tim veća je naša radost što se nalazimo u Godini sv. Josipa. Hrvatska riječ radost ima korijen u riječi rad. Apostol Pavao u svojoj poslanici Galaćanima naziva radost jednim od prvih plodova Duha Svetoga uz ljubav i mir“, kazao je župnik Fabijan napominjući da je čovjek radostan kada dobije obavijest da je primljen na posao, da je nije zaražen koronavirusom itd. „Radost je početni korak vraćanja u normalu“, zaključio je vlč. Fabijan pozivajući sve da mole zagovor sv. Josipa kako bi „u sebi imali tihu radost početka revitalizacije“.

Na početku svoje propovijedi nadbiskup Vukšić je podsjetio na Božje riječi upućene prvim ljudima u raju zemaljskom: „Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!” (Post 1,28). “Mogli bismo reći da je prva Božja zapovijed upućena ljudskom rodu nakon što je voljom istoga Boga Stvoritelja ljudski rod zaživio na ovoj zemlji. Zapovjedio je dragi Bog da čovjek, njegovo stvorenje, svojim djelovanjem nastavi Božje djelo stvaranja tamo gdje Bog stao. Roditeljima, muškarcu i ženi, je povjerio zadaću da stvaraju nove slike i prilike Božje, a svima je naredio da nastane zemlju i da je sebi podlože, očito, radom, djelovanjem, suradnjom s Njim, svojim Bog Stvoriteljem, Od tada pa do danas i do svršetka svijeta naše djelovanje i naš rad jedan su od načina suradnje s Bogom Stvoriteljem, jedan od načina nastavka Božjeg djelovanja po našem djelovanju i jedan od načina našeg posvećenja“, kazao je nadbiskup Vukšić ističući da se čovjek i radom, koliko to čovjeku dopušta njegovo zdravlje i okolnosti, posvećuje i spašava što je osnovna poruka blagdana sv. Josipa Radnika koji je „svojim djelovanjem i obnašanjem jednog od tada uobičajenih zanata u ljudskom društvu vršio ono što je dragi Bog naredio: da se zemlja nastanjuje i da se stanovnici te zemlje zemlju sebe podlože te svojim radom i djelovanjem učine srećom na zemlji što je moguće većom“.

„Osim što nam je svima sv. Josip velik primjer i pouka i uzor naše želje da ga nasljedujemo prema vječnom spasenju, sv. Josip je posebno i u ovo naše vrijeme suvremen i aktualan“, poručio je nadbiskup Vukšić ističući da se sv. Josip ne popušta pred izazovima i kušnjama nego svaku kušnju i svaki problem zna pretvoriti u novi početak i novu priliku. „Mnoštvo je zgoda u kojima, prema zapisima svetih pisaca, Josip reagira nevjerojatno hrabro, uspješno, nikada ne podliježe kušnjama, ne dopušta da ga zahvate frustracije i nezadovoljstva nego u neprilikama koje mu je život donosio traži najbolja rješenja“, kazao je nadbiskup Tomo spominjući konkretne primjere od Gospina začeća po Duhu Svetom preko Isusova rođenja u Betlehemu, spašavanja Gospe i Isusa pred tadašnjom vlašću bijegom u drugu zemlju te kasnijeg povratka. „I tu kušnju shvaća kao novu priliku da bude u službi ljudi u potrebi, konkretno Marije i Josipa ali i vršenja volje Božje i donošenja spasenja na ovaj svijet“, rekao je nadbiskup Vukšić dodajući da je sv. Josip primjer za sva vremena, osobito u današnje vrijeme kada svijetu prijeti opasna zaraza pandemije i opasnost gubitka radnih mjesta koja izaziva teške probleme i na gospodarskom području.

„Sv. Josip se pojavljuje nama, ovoj generaciji, kao primjer koji nas poziva da zajednički  u mjeri u kojoj nam je moguće, doprinesemo u traženju rješenja da kušnju koja postoji, po svom doprinosu, pretvaramo u novu priliku znanosti, medicini, ljudima od struke da se dragi Bogu posluži njihovom pameću i sposobnošću i da se na takav način nastavi Božje djelo stvaranja i uzdržavanja zdravoga čovjeka i u fizičkom smislu“, poručio je nadbiskup Vukšić. Podsjetio je da na gospodarskom području, prema izvješću Europske banke za razvoj, Bosni i Hercegovini prijeti gubitak od oko 250 tisuća radnih mjesta kao posljedica pandemije ističući da je to za ovu malu zemlji silno velika pa i zastrašujuća brojka. „Preporučamo se u zagovor sv. Josipa  da nam kod dragog Boga izmoli primjere novih josipa u naše vrijeme odnosno ljudi između nas kršćana i onih koji nisu kršćani koji će svojim doprinosom pomoći da čovjek ponovno može živjeti radostan u svom fizičkom zdravlju i radostan zbog materijalne sigurnosti jer ima radno mjesto i dostojnu plaću.

„Sv. Josip Radnik, kako ga danas častimo, radnik koji je svojim djelovanjem omogućio Svetoj Obitelji da može na dostojan način živjeti svoje vrijeme, neka bude primjer svima nama i svim našim obiteljima, svim očevima obitelji i svim radnicima da svatko na svom mjestu učini što je do njega i koliko je do njega ne bi li ovaj svijet krenuo još boljim putem nego li je hodio do sada. Neka sv. Josip Radnik, sv. Josip koji je znao biti u službi kraljevstva Božjega na ovoj zemlji, šutljivo ali djelatno, hrabro i dosljedno, neka svima nama bude primjer da djelatno, hrabro, dosljedno i pobožno služimo današnjoj Božjoj obitelji koja se zove ovaj svijet, a prije svega u tom svijetu Crkva Kristova“, zaključio je nadbiskup Vukšić.

Župnik vlč. Fabijan Stanušić na kraju Svete mise zahvalio je nadbiskupu Vukšiću i svim prisutnima a na osobit način Katedralnom mješovitom zboru „Josip Stadler“ iz Sarajeva pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića koji je „današnjim pjevanjem 14. put uzveličao patron ove župe“.

Župa Sjetlina/Pale utemeljena je 1928. godine odvajanjem pojedinih naselja od župa Sarajevo i Višegrad i od tada ima svoje matice. Drvena crkva izgrađena je još 1911. godine radi brojnih radnika, posebice u šumarstvu. Paljanska drvena crkva jedina je drvena župna crkva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja je u uporabi do danas, a nekoliko je puta obnavljana, osobito krov. Godine 1911. uprava Zavoda sv. Josipa u Sarajevu kupila je na Palama, uz vrlo povoljne uvjete. vilu u tirolskom stilu i kompleks dobro uređene crnogorične šume. Kuća je prozvana Marijin dom. Uz nju je dograđena kapelica u čast Majke Divne, a nedaleko od vile sagrađena je drvena kuća u kojoj je bila smještena osnovna škola.

Samostan Marijin dom i osnovna škola sestara Kćeri Božje ljubavi spaljeni su 11. prosinca 1941. Tom su prigodom četnici iz samostana odveli pet časnih sestara redovničke zajednice Kćeri Božje ljubavi: s. M. Julu Ivanišević, s. M. Berchmanu Leidenix, s. M. Krizinu Bojanc, s. M. Antoniju Fabjan i s. M. Bernadetu Banju. Četiri sestre su ubili 15. prosinca iste godine u Goraždu na obali rijeke Drine dok je jedna sestra ubijena na putu prema Goraždu. Ovih pet sestara Drinskih mučenica proglašene su blaženima 24. rujna 2011. u Sarajevu. Tijekom rata 1992.-1995. godine srpski ekstremisti devastirali su župnu crkvu, a župnu kuću opljačkali. Nakon rata crkva je obnovljena te izgrađena nova župna kuća koja je i odmorište Vrhbosanske nadbiskupije, prenosi kta.