Kardinal Puljić predvodio Euharistijsko slavlje na Tijelovo u sarajevskoj katedrali

Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u četvrtak 3. lipnja 2021. u sarajevskoj katedrali Srca Isusova svečano Euharistijsko slavlje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s nadbiskupom koadjutorom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomom Vukšićem te uz suslavlje 12 svećenika i sudjelovanje redovnica raznih družbi, bogoslova i drugih vjernika.

Na početku Mise kardinal Puljić pozdravio je sve prisutne te pozvao da Isusu otvore vrata svoga srca i tu ga udome kako bi skrušenim srcem i živom vjerom sudjelovali u svetom otajstvu.

Na početku prigodne propovijedi kardinal Puljić je izrazio radost da zajedno slave ovu Svetu misu naglasivši da „nema većeg zajedništva od euharistijskog“. Kazao je i da nema ni većeg spomena od onoga kojega je Isus ostavio onima koji u Njega vjeruju jer je ostavio samoga sebe. Pojasnio je da proslavom Tijelova žele izvanjskim načinom izraziti čašćenje onoga što se slavi u Velikom tjednu na Veliki četvrtak – „sam čin da je Isus ostao živ među nama“. „Ostao je prvo kao hrana – zato je uzeo kruh i njega pretvorio u svoje tijelo“, riječi su kardinala Puljića koji je dodao da je, čitajući o čudima vezanim uz euharistiju, saznao da se, vezano uz neobjašnjivu pretvorbu kruha u meso, zapravo radilo o dijelovima srca te to protumačio kao darivanje Božje ljubavi ljudima.

„Nama se nitko nije mogao darovati kao što nam se Isus darovao u Euharistiji“; kazao je kardinal Puljić koji je potom upozorio da primati Isusa kao hranu nikada ne smije postati nešto uobičajeno. „Mi sjedamo s Njim za stol euharistijski kada slavimo Euharistiju, kada primamo pričest. Što znači s Bogom sjesti za stol? Nema većeg gostoprimstva. Jasno da je to hrana nama za životno putovanje vjere. Zato je i ostao s nama – da hrani našu vjeru, da nas uzdrži u vjernosti“, kazao je vrhbosanski nadbiskup te istaknuo da „biti s Isusom“ znači izgrađivati pomirenje.

„Ne možemo mi Isusa blagovati, a u srcu mržnju nositi ili nekoga otpisati. Čim nekoga otpisujem, otpisao sam Isusa jer se On s nama sjedinjuje, izjednačava… Nije to lako shvatiti, a još teže ostvariti“, upozorio je kardinal Puljić dodavši da je Euharistija proces zrenja u vjeri i izgrađivanja zajedništva jer „primajući Isusa s Njime se sjedinjujemo, ali on nas preobražava u sebe da mi postanemo Kristovi – mistično tijelo Kristovo“.

Kardinal Puljić je potaknuo vjernike na „mali ispit savjesti“ i to na način da se zapitaju, koliko puta su se zapravo s Isusom sjedinili? „Naše misli ni izdaleka nisu Njegove. Mi svoje 'ganjamo', a On bi htio nas oblikovati po svome srcu. I teško je to dozvoliti jer naša sebičnost i oholost ne dozvoljavaju da prodre Njegova misao u nas. Zato je važno shvatiti: koliko god smo mi 'krhka roba', neustrajni, promjenjivi, On je ostao trajno prisutan“, riječi su kardinala Puljića koji je istaknuo da je divno doživjeti prisutnost Isusovu u sebi, u Euharistiji, na oltaru, u Misi… Kao što uzimamo tablete za tjelesno zdravlje koje nam propisuju liječnici, rekao je kardinal Puljić, potrebno je shvatiti da je za naše duhovno zdravlje u našem životu potrebna Isusova prisutnost koju ćemo tražiti prvenstveno iz poniznosti „bez koje Euharistija ne može donijeti ploda“. Vjernike je na kraju potaknuo da ne zaborave kako su voljena bića jer Isus stalno na njih misli, daruje im se i s njima želi živjeti, a samo ga trebaju znati tražiti, klanjati mu se, hvaliti ga, usvajati njegove stavove i zračiti njegovom ljubavi.

Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale uz pobožno sudjelovanje svih prisutnih.

Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Svetkovina Tijelova slavi se u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. U središtu je čašćenje Oltarskog sakramenta pri čemu se osobito ističe nazočnost cijelog Krista u posvećenoj hostiji. Povijesno gledano najvažniji poticaj za uvođenje ovog blagdana bila su viđenja redovnice Julijane iz Lütticha u XIII. stoljeću. Za cijelu Crkvu ovu je svetkovinu propisao papa Urban IV. 1264. godine. U hrvatskom se jeziku za ovu svetkovinu pored naziva Tijelovo koristi se i naziv Brašančevo.