Kardinal Puljić: Dajmo da duh uskrsnog praštanja zaživi u našoj sredini

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić danas je na Veliku subotu ukazao da samo uskrsni poklik „Mir vama“ može biti "naša pravna sigurnost i melem na svaku duševnu ranu, prazninu, očaj i beznađe".

Čestitku prenosimo u cjelosti.

Prije četrdeset dana ušli smo u korizmeno vrijeme sa svojim opterećenjima, ali i sa svojim odlukama i obećanjima. Kroz tu vremensku pustinju hodili smo puni nade u bolje sutra, dajući pritom i osobni doprinos kroz djela pokore, pojačane molitve i djela kršćanske ljubavi. Riječima i mislima križnoga puta tješili smo svoje nesigurnosti (usp. Job 42, 3-6), nepokolebljivom nadom ozdravljali smo naša beznađa (usp. Rim 5,5) i hrabrom ljubavlju borili smo se protiv naših strahova (usp. 1 Iv 4,18). Prisjećanjem na Muku Gospodina našega Isusa Krista prepoznali smo očitu ljubav Božju (usp. Rim 5,8). Danas, kada slavimo događaj Uskrsa, sve naše nejasnoće, nemiri, strahovi i boli pobijeđeni su vjerom u vječni život (usp. 1 Kor 15,21). Sada znamo da u svjetlu Kristova uskrsnuća nijedna ljudska nejasnoća nije nejasna, nijedan strah nije nepobjediv, nijedna patnja besmislena. I sam Pavao, siguran u ovo, kaže: „Sve mogu po Onome koji me jača!“ (Fil 4,13).

Uskrs daruje oprost  

Na vazmenu večer, Krist nam je, udijelivši apostolima Duha Svetoga, darovao oproštenje grijeha. Sveti Ivan u Evanđelju piše: „Dahne u njih i kaže im: – Primite Duha Svetoga! – Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite zadržani su im.” (Iv 20, 22-23). Oprost je jedan od najljepših darova kojeg primamo od Uskrslog Krista. Po Božjem oprostu i naši grijesi su oprošteni. A opraštanjem grijeha primamo Božju milost (usp. Tit 2,11-14). Uskrs nam je uvijek i iznova prilika da u milosti Božjoj živimo u ovome svijetu, ali ne za ovaj svijet nego za vječnost (usp. 2 Kor 5,1). Dok slavimo Uskrs želimo, prije svega, biti zahvalni za taj divni milosni dar (usp. 2 Kor 5,19). Dok živimo oproštenje i pomirenje s nebeskim Ocem, kao dar njegova Sina za nas, valja i nama praštati jedni drugima. Dok praštamo jedni drugima u obitelji onda vraćamo slogu i zajedništvo našemu domu. Dok praštamo jedni drugima na poslu ili u školi onda vraćamo ono početno povjerenje i dobrohotnost jednih prema drugima. Kada nema oprosta onda nema Uskrsa u nama ni među nama. Dajmo onda da duh uskrsnog praštanja zaživi u našoj sredini! Hajdemo opraštati jedni drugima! Hajdemo se miriti jedni s drugima! Zašto da budemo suparnici kada smo svi suputnici na ovoj zemlji!?

Uskrs daruje mir

Prve riječi koje je uskrsli Krist izgovorio u susretu sa svojim učenicima glasile su: MIR VAMA! Ovako čitamo u evanđelju po Ivanu: „Kad bi uvečer onog istog dana, prvoga u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i kaže im: 'Mir vama!' To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina” (Iv 20, 19-20). Znao je Isus koliki je strah i kakvo je beznađe nakon njegove smrti zahvatilo učenike. Znao je da će slični strahovi i srodna beznađa zahvaćati njegove učenike i sljedbenike kroz cijelu povijest. Zato je uskrsni poklik MIR VAMA melem na svaku duševnu ranu, svaku prazninu, očaj i beznađe, kako prvim Kristovim učenicima tako i nama danas. Radujmo se stoga Uskrsu jer je Gospodin živ! Gospodin je među nama! On je naš mir i naša sigurnost! Sigurnost, ne u lažnim materijalnim obećanjima ni u varljivoj političkoj moći niti u lakovjernoj vojnoj sili. Sigurnost, ne u bankarskim igrama koje porobljuju jednostavne ljude niti u tržišnoj konkurenciji koja globi radnike, uskraćuje im plaće i uvjetuje njihov obiteljski život. Ponavljam, samo Krist može biti naša prava sigurnost (usp. Ps 8,12), samo nas on može podariti trajnim mirom (usp. Ps 29,11).

Uskrs je poslanje

Na sam dan uskrsnuća, Gospodin Isus šalje svoje učenike riječima:„Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“(Iv 20,21). Iz Kristova Uskrsnuća izvire poslanje Crkve koje se tiče ne samo biskupa, svećenika, redovnika i redovnica nego i svih laika. Potaknuti Božjom riječju posvetili smo ovu godinu katoličkom laikatu Vrhbosanske nadbiskupije. Ovom posvetom želimo da svatko od laika u Nadbiskupiji prepozna svoj poziv i važnost vjerničkog poslanja i svjedočenja. Poslanje u Crkvi ne daje čovjek nego Krist kao dar od Oca, te ga prenosi na sve one koji ga prihvate i primjene u svome životu. Tako je još 1988. godine, danas sv. Ivan Pavao II., poručio kršćanima da na uvjerljiv način šire Evanđelje cijelim svijetom kao odgovor promjenama koje se događaju na planetarnoj razini i koje su snažno označene sekulariziranom kulturom (Christifideles laici, 33).

Papa Franjo u pobudnici Radost Evanđelja 9 potiče živu Crkvu da ne raste kroz prozelitizam, već kroz osobnu privlačnost, zaljubljenost i oduševljenost Evanđeljem. Neka uskrsno prosvjetljenje pronađe vrijeme i način za vaše obiteljsko čitanje i promišljanje riječi Božje! Neka duhovna snaga uskrsne radosti potakne vašu dnevnu obiteljsku molitvu! Neka radost Kristova uskrsnuća pobudi vaše obiteljsko revnovanje oko nedjelje i svetkovina. Neka Uskrs u svima vama probudi prave svjedoke vjere koji se neće dati preplašiti, obeshrabriti niti podleći lažnim obećanjima i varavim nadama ovoga svijeta, nego stati na stranu istine i pravednosti protiv bezdušnog kriminala i razuzdane korupcije.

Skoro su se navršile dvije godine kako je papa Franjo posjetio Bosnu i Hercegovinu u nadahnutome geslu MIR VAMA. Isti mir s kojim je Krist tješio svoje učenike, papa je tješio i nas vjernike. U tom istom Kristovu Duhu i ja vam želim utješan i blagoslovljen Uskrs! MIR VAMA! Neka Uskrsli Krist živi u vama a vi u Kristu! Neka uskrsli Gospodin uđe u vaše obitelji, vaše župne zajednice, vaše općine i gradove da se u njima provodi živa vjera, čvrsta nada i ražarena ljubav!

Neka u svima vama istinski živi prava evanđeoska ljubav, za čovjeka, za obitelj, za narod, za opće dobro i mir u vama i među vama.

Zaključujući ovu čestitku sve vas srdačno pozdravljam i na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova.