Fra Željko Nikolić: Okrenite se u od zatrovane međusobne komunikacije prema suglasju u dobru
Gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić uputio je danas uskrsnu poruku u kojoj naglašva kako ove godine katolički kršćani veliki praznik slave s dvostrukim izazovom - s jedne strane u sretnom poklapanju Korizme i njihovih velikih dana s bitnim svetim danima istočnih crkava, s ramazanom braće i sestara muslimana te s očekivanjem Pesaha ili Pashe članova židovske zajednice, a s druge s tužnim iskustvom i solidarnošću s patnjom naroda Ukrajine i Svete Zemlje, osobito Gaze, gdje strašni bratoubilački ratovi odnose tisuće života i unose nemir i zabrinutost u cijelo čovječanstvo.
Živjeti drugačije
''Ova blagoslovljena isprepletenost poruke uskrsne nade s pravoslavnom korizmom, muslimanskim ramazanskim postom i očekivanjem židovskoga Pesaha može se mirne duše promatrati kao prigoda da uskrsnuće Isusovo, kao središnji vjernički i teološki izraz biti cjelokupnoga kršćanstva, predstavimo čovjeku današnjice kao univerzalnu i nekonfesionalnu poruku o trijumfu nade, života, širine Božjega zagrljaja svijeta i čovjeka te univerzalne vjere u svijetu koji je u svojoj srži još uvijek "bolestan", i to ne od infekcije nekoga virusa, nego od posrnuća i lutanja čovjeka, pojedinca i cjelokupne ljudske zajednice'', navodi fra Željko Nikolić.
Ovaj ekumenski, ističe fra Željko, međureligijski i kalendarski duhovni "susret" Uskrsa s navedenim vjerničkim tradicijama trebao bi osobito ovdje kod nas, u Bosni i Hercegovini i Tuzli, biti pročitan i protumačen u smislu da se svi ovdašnji ljudi, kršćani, hrišćani, muslimani, židovi, vjernici i oni koji se tako ne opisuju, počnu ponašati i živjeti drukčije. Da čuju tu simfoniju poticajnih i pozitivnih misli iz svih ovih vjerničkih tradicija, da se okrenu od zatrovane međusobne komunikacije prema suglasju u dobru, da u društveno-političkom diskursu i praksi se usmjere prema odgovornosti i pravednosti, da u socijalnom prostoru svoj rad i djelovanje zaokrenu prema onima najmanjima, siromašnima, isključenima i odbačenima, da se od nacionalizama, separatizama, unitarizama i svih - izama usmjere prema općemu dobru pojedinaca u BiH, ali i svih kolektiviteta.
Patnja svakog nedužnog
''Uskrs u BiH stoga ne znači samo neki katolički folklorni festival s obojenim jajima, plastičnim zečevima i igračkama, nego prihvaćanje u naš govor, u mišljenje, u političko i socijalno zauzimanje one provale nade i onih okrepljujućih i provocirajućih riječi da je Isus iz Nazareta, pravedni učitelj, oštri kritičar svakoga izrabljivanja, donositelj Božje istine, osuđenik, na križu raspet i umro, zapravo živ i djelatan među nama. I to ovdje i danas. Da nam poručuje, kao učenicima onomad, da idemo i da ćemo ga susresti u Galileji. A gdje je ta naša bh. Galileja? Tamo gdje možda nema dovoljno vjere i pouzdanja da je zajednički život moguć. Tamo gdje se obespravljuje manjina, bilo nacionalna bilo seksualna. Tamo gdje se ne plaća radnika dostatno, gdje korupcija izjeda sustav, gdje se u ime umišljene vlastite kolektivne nevinosti niječu zločini, genocid i povreda ljudskih i građanskih prava. Tamo je "Galileja naše Bosne" i tamo ćemo susresti Uskrsloga, koji će promijeniti i naša srca i naša ponašanja'', mišljenja je fra Željko Nikolić.
On naglašava da je Uskrs, kako poučava kršćansko pismo i tradicija, memoria passionis, preobražujuće pamćenje patnje Isusa iz Nazareta, povezane s patnjom svakoga nedužnoga u povijesti naših ljudskih nesporazuma, svakoga onoga koji ovih dana pati i biva mučen ili ubijen u besmislenim ratovima u Ukrajini i Isusovoj domovini, Svetoj Zemlji.
''Onako kako je uskrsnuće osmislilo, a ne opravdalo Isusovu patnju, tako i naše godišnje spominjanje toga uskrsnuća treba nas, koji živimo u relativnom miru i sigurnom okruženju, osvijestiti za supatnju s tim bratom čovjekom, ženom, djetetom, vojnikom ili humanitarnim radnikom u ovim ratnim zonama. Osjetiti Uskrs egzistencijalno znači doživjeti tu kompasiju, supatnju s čovjekom ili našom prirodom koja također pati'', naveo je u uskrsnoj poruci gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić.
