Don Zvonimir o odricanju: Idemo 40 dana provesti bez tračanja

"Vrijeme korizme je vrijeme pripreme za veliki dan, Uskrs. Priprema je dobra, uvijek i u svemu. I sada sam se u nedjelju našalio sa župljanima na svetoj misi kako je Zrinjski odradio dobre pripreme pa je u Kupu dobio 3:0. Tako i mi, ako želimo dobro doživjeti Uskrs, onda se trebamo dobro pripremiti za njega", kazao je za Bljesak.info don Zvonimir Rezo.

Don Zvonimir već dvije godine obnaša funkciju župnog vikara u Župi svetog Ivana Apostola i Evanđelista u Mostaru.

Ujedno, u Župi se već drugu godinu zaredom odvija korizmena duhovna obnova.

Vrijeme odricanja

"Odaziv vjernika je dobar, prošle godine ih je čak bilo i više. Vidjet ćemo ovih dana. Radujemo se da se ljudi zanimaju za ovo, radujemo se što se zaista žele pripremiti za Čistu srijedu, a onda i za cijelu korizmu", naveo je don Zvonimir.

Duhovna obnova sastoji se od tri dijela: svete mise, nagovora i pobožnosti, a sve s ciljem što bolje pripreme za korizmu.

"Korizma je poznata kao vrijeme molitve, posta, odricanja i dobrih djela. U našem narodu naglasak se često stavlja na to odricanje: 'Čega si se odrekao'. To bi trebalo biti nešto važno, nešto do čega držimo, a bez čega bismo mogli u tih 40 dana", pojasnio je.

Ističe kako su to najčešće slatkiši, alkohol i cigarete, no bilo bi poželjno kada bi se vjernici odrekli i malo 'aprstraktnijih stvari' tipa tračanja.

"Idem 40 dana provesti bez tračanja, neću nikoga ogovarati. Zeznuto jest, ali i toga se možemo odricati kroz korizmu i na taj način se pripremati za Uskrs", kazao je don Zvonimir.

Nije smisao 'mučenje'

Na pitanje što se dobiva odricanjem ako se nakon 40 dana sve vraća na staro odgovara:

"To je problem. Znači da se nismo ništa promijenili, znači da je tih 40 dana bilo neko naše mučenje i onda kada smo završili tih 40 dana odahnemo i 'dobro je'. Idem se sada prejesti, idem se sada napiti i idem sada izbaciti to iz sebe. Tih 40 dana smo uzaludno iskoristili. Ako sam se odrekao u korizmi slatkiša to ne znači da nakon Uskrsa neću više nikad pojesti nijedan slatkiš. Poanta je u tome da kroz tih 40 dana dok ne jedem slatko razmišljam, dobro je li to mi toliko potrebno u životu? Uzeo sam primjer slatkiša, ali možemo s bilo kojom stvari koje se odreknemo. Trebalo bi tih 40 dana posvetiti razmišljanju o tome kako da ja to iskontroliram u svom životu jer nitko se ne odriče nečeg dobrog u korizmi".

Kako ističe, pojedini ljudi miješaju kršćanski post s dijetom. Rezultat je možda sličan, no ne i namjera.

"Namjera je pokazati da je moj duh jači od tijela, zato čovjek posti, zato kršćanin posti. Ne da kažemo da je hrana nešto loše, naravno da nije, nego da kažemo koliko je duh važniji od tijela", pojasnio je don Zvonimir.

Također, župni vikar Župe svetog Ivana za Bljesak.info pojasnio je razliku između posta i nemrsa, pojmova koji se na našem području često miješaju.

Post i nemrs

"Petkom je obično nemrs, to znači ne jesti meso. I svaki korizmeni petak je zapovjedni nemrs, ne smije se jesti meso. Kroz godinu, svaki petak ne bismo smjeli jesti meso ili bismo trebali u zamjenu činiti neko dobro djelo. Nekada mi to malo miješamo pa mislimo kako je samo tako u korizmi. Ne, svaki petak je nemrs osim ako učinimo neko dobro djelo", kazao je don Zvonimir te dodao:

"Obvezni post je samo na Čistu srijedu i Veliki petak. Po definiciji post znači jednom u danu jesti do sitosti, druga dva puta malo ili nimalo. I u tome jednom do sitosti izbacuje se meso. Svaki post u sebi sadrži i nemrs".

Pročitajte još

Što je post, a što nemrs?

Osvrnuo se i na tradiciju posta o kruhu i vodi koja je jako uvriježena u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te naveo kako taj post Crkva nigdje ne zapovijeda, ali je to jedna jako lijepa tradicija hrvatskog naroda.

Kako ističe, redovna ispovijed još je jedna od lijepih tradicija koja u Mostaru posebno živi. Veliki broj vjernika korizmu je odlučio započeti s ispovijedi.

"Duša se najbolje pripravlja tako što se preispita. Tako što vidimo što je dobro, a što nije. Ako ćemo se vratiti na usporedbu sa sportašima, sportaš mora napraviti testiranja tijekom priprema. Tako i mi, samo što mi ne preispitujemo te tjelesne čimbenike nego duševne. Ispitamo svoju dušu i što nije bilo u redu u ovom periodu od zadnje ispovijedi do danas kako bismo svetoj pričesti mogli pristupiti čistog srca, onako kako treba", istaknuo je don Zvonimir.

Mostarski mentalitet 

Na pitanje kako mu je kao Mostarcu biti svećenik u rodnom gradu ističe kako je za njega to olakotna okolnost jer poznaje mentalitet ljudi te zato vrlo lako klikne s njima. 

"Isus je govorio o tome kako je teško biti prorok u svom zavičaju i do dan danas je ostalo da svećenik nije nikada ili je vrlo rijetko župnik ili kapelan u svojoj rodnoj župi. Ja sam inače iz Katedrale, tako da nisam daleko preselio, ali sam ovdje već drugu godinu. Osobno mi je to olakšavajuća okolnost jer poznajem grad i ljude, poznajem način razmišljanja. Njima se sviđa moj naglasak jer nisu navikli da se s oltara priča mostarskim naglaskom", kroz smijeh nam govori don Zvonimir.

Da se Mostarcima sviđaju propovijedi svećenika Župe svetog Ivana svjedoči i veliki broj vjernika koji nedjeljom, ali i radnim danima, za molitvu biraju njihovu župu.

Kako nam je kazao don Zvonimir, trude se slijediti primjer don Kreše Puljića i zadržati brojne aktivnosti u župi.

Rad s mladima 

Kao mladom svećeniku, želja mu je privući što veći broj mladih u župu i s njima izgraditi poseban odnos.

"Ja sam, sam po sebi, s mladima dosta neposredan. Glumatanje mlade ne zanima i ne privlači. Jednostavno, nije im zanimljivo i ne žele to. Žele nekog neposrednog čovjeka i nekoga tko će s njima razgovarati i o najobičnijim stvarima. Netko tko će s njima otići na utakmicu, popiti piće i s kim će imati priliku za dublji razgovor jer mladi traže i to. Imaju probleme koji ih muče, imaju probleme o kojima nemaju s kim pričati. Bilo to duhovne ili psihičke naravi", naveo je.

Pročitajte još

FOTO | Mi ViDiMo, a vidite li vi?

Dodao je kako u Hercegovini još uvijek postoji velika stigma kada je riječ o mentalnom zdravlju te su nerijetke situacije u kojima svećenici moraju biti i psiholozi. 

Upravo zato, svećenici pokušavaju biti što dostupniji vjernicima kroz ispovijedi, ali i župne aktivnosti, a korizma je pravo vrijeme za novi početak. 

"Problem Uskrsa je što ga vežemo uz Veliki petak, a trebalo bi uraditi obratno, da Veliki petak vežemo Uskrs jer tako ide kronološki. Uskrs dolazi nakon Velikog petka jer daje smisao Velikom petku i smrti. Smrt kao smrt je nešto ružno, tragično i loše. Međutim, Uskrs sve preokreće i onda ta smrt donosi nešto novo", zaključio je don Zvonimir.