Crkva slavi svetog Antu

Danas katolička crkva slavi blagdan svetog Ante Padovanskog.

Svečane svete mise služene su diljem Hrcegovinei Bosne a mnoštvo je hodočasnika pješke hodočastilo u čast ovog sveca do svetišta.

Sveti Ante patron je župa: Boće, Bugojno, Bukovica, Busovača, Dobretići, Drijenča, Gračac, Lukavac, Rastičevo, Sivša, Sočanica, Močila, Vukanovići, Žepče, Podhum - Žitače, Bihać, Čuklić, Petričevac, Prnjavor, Stratinska, Grabovica, Humac, Ploče - Tepčići, Raskrižje, Sutina, Šuica...

Rođen je u Lisabonu u obitelji dvorskog viteza Martina i Marije Terezije Taveira, krsnim imenom Ferdinand.

Vjerojatno se rodio 15.8.1195. Stupio je u redovnike augustince, studirao Sveto Pismo i crkvene oce, te se brinuo za bolesnike.

Zaređen je za svećenika vjerojatno 1219. Djelujući na župi u Coimbri upoznao je petoricu franjevaca koji su išli u misije u Maroko (umrli mučenički 1220.). Stupio je u franjevce ljeti 1220., pokušao je otići u Afriku, ali se putem teško razbolio i dospio u Messinu na Siciliji

Njegovo je životno putovanje započelo kad je kao mlad čovjek odlučio priključiti se augustinskom redu, odričući se tako budućnosti u bogatstvu i moći zbog služenja Bogu. Kasnije, kad su u gradu u kojemu je bio pronosili tijela prvih franjevačkih mučenika, Anto je ponovno bio ispunjen snažnom željom da bude medu onima koji su najbliže Isusu: onima koji umiru za Boga.

Tako je ušao u franjevački red i uputio se da propovijeda Maurima u Africi. No, bolest ga je u tome spriječila. Dospio je u Italiju, u jednu zabitnu nastambu, u kojoj je provodio vrijeme u molitvi, čitanju Svetog pisma i izvršavanju svakodnevnih kućnih poslova.

Ponovno je došao Božji poziv, ovaj put prigodom obreda ređenja u kojemu nitko nije bio spreman da propovijeda. Ponizni i poslušni Anto nevoljko je prihvatio zadatak. Godine traženja Isusa u molitvi, čitanju Biblije i služenja njemu u siromaštvu, čistoći i poslušnosti pripremili su Antu da dopusti Duhu korištenje njegovih darova. Antina je propovijed iznenadila one koji su očekivali nepripremljenu propovijed kao i one koji nisu vjerovali da Duh može dati ljudima takve riječi.

Priznat kao veliki čovjek molitve i učitelj Pisma i teologije, sveti Anto je bio prvi franjevac koji je druge fratre učio teologiju. Poziv ga je opet vodio da propovijeda hereticima, služeći se svojim dubokim poznavanjem Svetog pisma i teologije da zavedene ljude obraća i učvršćuje.

U Asizu je 1221. susreo sv. Franju koji ga je imenovao za prvog profesora teologije u svom redu. Kao propovjednik je proputovao južnu i srednju Francusku. Godine 1227. je izabran za poglavara franjevaca u sjevernoj Italiji (vjerojatno je utemeljio samostan u Puli), no te se službe brzo odrekao radi propovijedanja i nastanio se u Padovi. Kao omiljeni propovjednik bio je vrlo utjecajan, pa je tako u Padovi postigao donošenje zakona u prilog siromašnim dužnicima, a posredovao je i u sporovima među gradovima.

Umro je u samostanu Cella kraj Padove 13.6.1231. Njegovo su tijelo morali oružjem čuvati jer su ga mnogi htjeli odnijeti i ukopati u svom mjestu. Svetim je proglašen 1232. na temelju čudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru. Zvali su ga: “čekić za krivovjerce” jer je u raspravama s krivovjercima bio nepobjediv, “škrinja zavjetna” radi temeljitog poznavanja Svetog pisma, te “svetac cijelog svijeta” jer je rođen u Lisabonu, umro u Padovi a čašćen posvuda. Crkvenim naučiteljem je proglašen 1946.