Bojić: Zloupotreba religije najveći je problem bh. društva
Centar za kritičko mišljenje i portal Tacno.net bili su organizatori promocije knjige "Kraljevstvo Božje i nacionalizam", autora fra Drage Bojića. O djelu istaknutog bosanskog franjevca osim autora govorili su književnici Dragan Markovina, Elvedin Nezirović i Nedžad Maksumić.
Bojić je u izjavi za Oslobođenje pred početak promocije podsjetio da je knjiga nastala kao zbir tekstova koje je objavio tijekom posljednje dvije godine. Radi se o esejima, komentarima i intervjuima za brojne medije. Tema eseja i komentara je zloupotreba religije i nacije. Bojić ističe da je to danas ponajveći problem bh. društva.
"Uz te teme naravno dolaze i nacionalne podjele i podjele u obrazovanju koje su uslijedile kao posljedica nacionalističkih politika. Bavio sam se, također problemima društva u širem kontekstu, kao i spregom religije i nacije koja je u određenim segmentima potpuno besmislena. S ovim problemom, dok god on postoji, mi se moramo suočavati", istaknuo je fra Bojić.
Podsjetio je da su ljudi iz vjerskih zajednica otkako su dobili slobodu govora, nju najčešće zloupotrebljavali, te se na nereligiozan način uspjeli nametnuti u društvu. Zloupotrijebili su istovremeno ono najbolje u bh. društvu.
"Vjeru je važno promatrati kao osobnu životnu odluku i životni put. Problem kod nas je taj što je vjera nedovoljno racionalizirana. Ona je nacionalistički ispolitizirana i sve se svelo na vulgarno i banalno praznovjerje. A put vjere je daleko zahtjevniji od toga. On se nužno mora povezati s moralom, etikom i čovjekovom odgovornošću. O tome je danas teško govoriti jer je to osjetljivo područje. Vjera se ne može odvajati od moralnog života i etičke odgovornosti. Ja bih ponovno vratio govor o grijehu, o društvenom grijehu, o socijalnom i ekonomskom grijehu", kazao je Bojić.
Dragan Markovina je rekao da je teško opredijeliti se što je u knjizi važnije eseji, komentari ili intervjui. Za njega su, kaže, to eseji, jer se u njima vidi iz kojeg su konteksta Dragu Bojića prognali u kontekst da praktično mora pisati i živjeti od pisanja.
