Blagdan Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije

Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije obilježava se 15. kolovoza kad vjernici hodočaste u marijanska svetišta.

Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"

Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.

Hodočašća u marijanska svetišta

Na blagdan Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi.

Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.

Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone. Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.

Blagoslov trava i cvijeća

U ranijim vremenima postojao je poseban blagoslov za blagdan Velike Gospe - blagoslov trava i cvijeća. Održao se u nekim europskim državama sve do danas. Značenje mu je višeslojno. Prema predaji, apostoli su u Marijinu grobu umjesto tijela pronašli cvijeće pa se Marija zato i naziva "Ljiljan bijeli", "Ruža bez trnja" i sl..

Blagoslov je povezan i s tradicijom hodočašćenja u marijanska svetišta, kada vjernici danima spavaju u prirodi i na sjenicima.

Također, vezan je i uz vrijeme dozrijevanja plodova i kosidbu pa se blagoslovom trava zazivala Božja zaštita nad stokom, a blagoslovom cvijeća nad ljudima, kako bi Gospodin po njima odagnao svako zlo i bolest te ih zaštitio od uboda zmija i svake druge pošasti.

Na simboličnoj razini blagoslov podsjeća na ljudsku prolaznost, kao što će se trava osušiti, tako će i svako stvorenje završiti ovozemaljski život, ali i nadu u vječni život, koja je ljudima dana i po Marijinim zaslugama, a njezino je uznesenje prototip i čovjekove buduće proslave. Zato je i postojao običaj da se tada blagoslovljena trava nosila na grobove najbližih.

Štovanje Marije 

Dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaštitnički plašt Majke Božje. Tome svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od najranijih dana hrvatske povijesti. Pouzdavajući se u njezin nebeski zagovor častili su je iz zahvalnosti kao "kraljicu Hrvata", a zazivali su je i "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvata).

Još u 10. stoljeću hrvatska kraljica Jelena u Solinu je sagradila dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana. Splitski kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagrađena je crkva Gospe od Otoka, koja je izgorjela 1875. Sadašnja je pak sagrađena 1878. godine.

Povezanost Hrvata i Djevice Marije očituje se i u pozdravu "Hvaljen Isus i Marija". Naime, Hrvati su kršćanskom pozdravu "Hvaljen budi Isus Krist" dodali i njegovu majku Mariju.

Mariji u čast i slavu posvećena su 1162 vjerska objekta i osam katedrala u Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu. Navještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala na Osoru.

Štovanje Majke Božje zadržali su ne samo Hrvati u domovini, nego i oni kasnije raseljeni diljem svijeta pa danas, ako na primjer nekome u Chicagu spomenete riječ "Hrvati", prvo što će vam odgovoriti bit će "Velika Gospa". Ona je Hrvatima ono što je Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov dan.

Hrvatska marijanska svetišta

U Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatija spadaju: Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.

Među Hrvatima izvan Hrvatske važna su marijanska svetišta: Svetište Gospe Olovske, Svetište Gospe od Kondžila u Komušini, Svetište Kraljice mira u Međugorju i Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, Svetište Crne Gospe u Subotici i u Bunariću u Bačkoj te Svetište Gospe Tekijske u Petrovaridnu u Srijemu te Gospa od Škrpjela u Boki kotorskoj i Svetište Gospe Letničke u Letnici na Kosovu, prenosi Hina.