Biskup Perić uputio božićnu čestitku

Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić uputio je u četvrtak božićnu čestitku koju prenosimo u cijelosti:

 „Postoji u teologiji mišljenje da bi svemogući Bog Otac, u svemu zamišljaju stvaranja čovjeka i čovječanstva, ostvario plan vremenita utjelovljenja svoga vječnog Sina sve i da nije bilo prvotnoga čovječanstava grijeha u ortakluku s đavlom.

 Kažu naime, kako je Bog čovjek stvorio od zemlje na zemlji, namjenjujući mu vječnu sreću u nebu. Kako je taj čovjek ili ljudski par u životnoj kušnji radikalno zgriješio neposluhom višnjoj zapovjedi, Bog ga je osudio na tjelesnu smrt, ali s perspektivom uskrsnuća tijela o Sudnjemu danu.

 Nije se on 'naknadno sjetio' i smislio djelo Utjelovljenja i Otkupljenja po svomu Sinu, nego je Svemogući sve to o čovjeku smislio u ključu svoga Sina, kojem je u prvom momentu vidio Utjelovljenje, i sav plan usavršenija i spasenja čovječnosti.

 ''Kada vrijeme napuni se da ta misao bude čin, krenu s grada Oca svoga Stvorac svijeta; Božji Sin i u tijelu pojavi se kao Sinak Djevičin.'

 Kako se to povijesno vrijeme 'napunilo' u Božjem računanju i djelovanju?

 Čovjek je od početka stvaranja u svojoj slobodi, suženoj slobodi i ograničenom razumu doživio krive izbore djelovanja, potaknut na to i uplitanjem zmije, đavla, koji je prije čovjekova izbora i grijeha, zlorabio svoje slobodno i razumno postupanje na svoju vječnu propust. Pa je onda želio upropastiti i čovjeka. I te se zle nakane ne odriče do danas.

 Čovjek je u ovakvoj ekonomiji spasenja u takvu stanju da ne može ni pomisliti da svojim snagama postigne i ovo vremenito savršenstvo a kamo li ono vječno spasenje. Ne može ništa učiniti i postići bez Očeve providnosti, bez Sinova utjelovljenja i otkupljenja, bez Duhova milosna posvećenja. 'Bez božanstva Tvojega čovjeka je bez ičega tone sav u crnom zlu', molimo u himnu Duha Svetomu.

U tom kontekstu gledano, kada zapravo čovjek doživljava potpuno ostvarivanje svojih moći koje je Bog usadio u njegov duh? Mi vjernici katolici to vidimo svojim očima kada se jedan vjernik proglašava blaženim i svetim. Tu je Božje jamstvo, neprotumačivo čudo, da je taj čovjek postigao savršenstvo svoga bića, da je posve ispunio plan koji mu je Bog zadao. Te je to Bog pokazao i nama na vidljiv način da je zadovoljan s takvim čovjekom.

U povijesti, prije 2000 godina bilo je osoba koje su u svome životu, s Božjom milošću, bile postigle vrhunac sukladnosti svojih misli, riječ i djela s Božjom apsolutnom razumnom voljom.

 Tako se o Mariji Djevici kaže da je 'milosti puna' (Lk 1,28), da će 'Duh Sveti sići' na nju i sila će je 'Svevišnjega osjeniti' te će tako čudesno, nadnaravno i otajstveno začeti i naravno roditi Sina Božjeg.

 Za sv.Josipa, Betlehemćanina pa Nazarećanina, Sveto Pismo tvrdi da je muž 'pravedan' (Mt 1,18) i Bogu u svemu poslušan: i prvi put kada nije trebao napuštati svoje zaručnice Marije koja je čudesno začela Sina Božjega (Mt 1, 24), i drugi put kada se rodio o glavi maloga Isusa te je s Marijom i Malim pobjegao u Egipat (Mt 2,14) i treći put kada se trebao vratiti iz Egipta u zemlju izraelsku (Mt 2,20), i četvrti put kada se trebalo opredijeliti za boravak u gradu Nazaretu (Mt 2,22).

 Za Elizabetu, Zaharijinu ženu, Evanđelje izvješćuje da se 'napuni Duha Svetoga' (Lk 1,41).

 O Zahariji, kao i njegovoj supruzi, kaže se: 'Oboje bijahu pravedni pred Bogom; živjeli su besprijekorno prema svima zapovijedima i odredbama Gospodnjim' (Lk 1,6).

 Za njihova sina Ivana, Krstitelja evanđelist piše: 'ruka Gospodnja bijaše s njime' (Lk 1,66).

 Za staroga Šimu u Hramu Evanđelje nam prenosi: 'Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bijaše na njemu'( Lk 2,25).

 Za onu gospođu Anu, koja je provela udovištvu oko šezdeset godina, sve do svoje osamdeset i četvrte, svjedoče evanđelisti 'Nije napuštala Hram, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Boga' (Lk 2, 27).

 Eto vrijeme napuni se - dočeka se trenutak kako je čovječanstvo u svojim najizabranijim članovima dozrelo primiti Božji plan i provesti u djelo što je bilo navješteno o Božjem Sinu.

 I mi smo povezani, osobito Božićnom porukom, na sudjelovanje s Božjom istinom i životom, s Božjom svetošću i milošću, s Božjom pravdom, ljubavlju i mirom. I od nas Bog očekuje da budemo pravedni i bogobojazni, besprijekorni i poslušni njegovim zakonom, da se Duh Sveti nastani u nama. Tako će nama biti sretan Božić, dolazak utjelovljena Sina Božjega.“