mr. Branko Jurić: Rekao bih da se iz krize kao što je ova ne izlazi isti kao prije: izlazimo bolji ili gori

Pandemija korona virusa gotovo je u potpunosti promijenila način života na kakav smo navikli. I traje još uvijek. Je li život na kakav smo navikli uskoro na vidiku teško je znati, ali se valja nadati. U ovoj izvanrednoj situaciji mnogi su preminuli, ugašena su brojna radna mjesta, ograničeno je kretanje… Još neko vrijeme nećemo moći nigdje, čak ni u susjedne zemlje bez ograničenja. No "otputovati" ipak možemo, kroz razgovor i fotografije s ljudima koji žive u drugim državama.

Ovog puta idemo do Rima, gdje se nalazi mr. Branko Jurić koji je tamo od 2015. godine. Iz BiH u glavni grad Italije došao je radi doktorskog studija teologije. Živi s Nijemcima u najmanjoj državi na svijetu, u Vatikanu, a studira u Italiji s ljudima iz različitih zemalja, jezika i kultura. Zbog toga je i sam učio više jezika te upoznao ljepotu pluralizma i različitosti. S njim razgovaramo o Rimu i Vatikanu u vrijeme pandemije, o trenutnoj situaciji i posljedicama krize na grad i ljude, kao i o ponekim osobnim iskustvima.

Za početak, kakva je trenutna zdravstvena situacija, kojim tempom ide cijepljenje u Vatikanu?
U Rimu je sada puno mirnije nego na samom početku pandemije. Trenutno se kao i većina talijanskih regija nalazimo u narančastoj ili srednjoj zoni u kojoj su određene aktivnosti, poput rada restorana ili noćnog kretanja, zabranjene. U Vatikanu je, kao i diljem svijeta, cijepljenje započelo od ugroženijih osoba među kojima je i Papa ali i skupina beskućnika iz neposredne blizine Trga svetog Petra. Vatikan ima tek oko 400 stalnih stanovnika te više od 5000 zaposlenica i zaposlenika koji ovdje dolaze na posao. Svima njima će, kao i umirovljenicama i umirovljenicima te njihovim obiteljima, biti omogućeno cijepljenje. Prva faza cijepljenja ovdje je prilično pri kraju.

Koliko je pandemija promijenila ulice Rima?

Ulice danas nisu puste ali nisu ni blizu onako ispunjene životom kao što su bile posljednjih godina. Jedna od dobrih stvari je, na primjer, da u gradskom prijevozu nismo više zbijeni kao srdele, no uz turiste sada nam nedostaju i ulični umjetnici, aktivisti, bangladeški prodavači cvijeća, kišobrana i jeftinih kineskih novotarija…

Koje su najveće posljedice za najmanju zemlju na svijetu? Je li Vatikan suočen s otpuštanjem radnika?
Još se ne može podvući crta no izvjesno je da su, kao i za cijeli svijet, osim zdravstvenih ponajveće posljedice one ekonomske. Vatikanske muzeje je, primjerice, 2019. godine posjetilo 6,8 milijuna turista, a tijekom protekle godine bilo ih je tek nekoliko tisuća. I drugi važni izvori prihoda su ove godine zakazali, a zaposlenima se nekako mora osigurati plaća. Samo u spomenutim muzejima ima više od 600 radnika i gotovo svi imaju obitelji. Ipak, papa Franjo je na božićnom susretu s vatikanskim radnicama/ima rekao da nitko zbog pandemije ne smije biti otpušten ili primati umanjenu plaću.

Dolaze li turisti, unatoč svemu, i ovih dana?

Može se primijetiti tek pokoji turist. Ako restorani nisu otvoreni, ako postoje još i druge dodatne ograničavajuće mjere, teško je i očekivati drugačije stanje. Ljudi su uglavnom prihvatili da se valja pridržavati normi i savjeta struke te ne putovati bez velikog razloga. Gradski turizam zasad još uvijek čeka pandemijsku utihu.

Cijeli intervju možete pročitati na blogu.