100 godina od dolaska časnih sestara u Trebinje: "Glas tihe, ali snažne ljubavi Kristove"

Na poticaj biskupskog vikara za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i župnika župe Trebinje don Ante Luburića u subotu, 10. svibnja 2025. godine, proslavljena je stota godišnjica dolaska sestara u Trebinje.

Ova je obljetnica imala za cilj oteti zaboravu spomen na mukotrpan rad i doprinos sestara u ovom gradu bogate prošlosti, sjedištu najstarije živuće biskupije u BiH, piše Crkva na kamenu. 

Hodočašće u Trebinje 

Kako bismo zahvalile Bogu za plemenit i plodan rad sestara u ovom gradu, kako na duhovnom tako i na kulturnom i prosvjetnom području, 40-ak sestara hodočastilo je u Trebinje.

Slijedeći stope svojih prethodnica, baš kao i one prije sto godina, najprije smo se poklonile Gospodinu u trebinjskoj katedrali.

One zatraživši Božji blagoslov za svoje služenje, a mi zahvaljujući Bogu za plodove života i rada naših prethodnica. Zatim smo posjetile nekadašnje sestarske kuće, gdje su sestre živjele i djelovale 25 godina. Prošetavši ulicama Staroga grada, vratile smo se u katedralu na slavlje sv. mise.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je don Ante Luburić u suslavlju s don Mladenom Šutalom, neumskim župnikom i dekanom Trebinjskog dekanata. Euharistijsko slavlje pratio je provincijski zbor pod ravnanjem s. Ivane Džebe.

Uz sestre slavlju su prisustvovali Generalni konzul RH u Mostaru gosp. Marko Babić te župljani župe Trebinje.

Svjetionik nade 

Na početku euharistijskog slavlja prisutne je pozdravio župnik don Ante, osvrnuvši se na jubilarnu obljetnicu dolaska sestara u Trebinje i na četvrt stoljeća njihova djelovanja ispunjenog molitvom, radom, odgojem, požrtvovnošću i velikom ljubavlju prema Bogu i čovjeku.

Don Ante je istaknuo:

"Sestre koje su ovdje djelovale, njih 33 koje smo uspjeli pronaći u arhivima, bile su potporanj vjere, svjetionik nade, glas tihe ali snažne ljubavi Kristove u ovom kraju. Učile su djecu prvim slovima, ali i prvim molitvama. Njegovale su duh kršćanske ljubavi i zajedništva. Pomagale svima u potrebi. Tješile u teškim trenucima i radosno slavile kada je bilo vrijeme za slavlje".

Naglašavajući veličinu i značaj ovoga jubileja, rekao je:

"Drage sestre, današnji dolazak vas sestara kao nasljednica pokojnih sestara, ne znači samo spomen prošlosti koje se sjećamo nego je to i sadašnjost koju živimo i naša budućnost koju gradimo. Zahvalni smo Bogu što su sestre bile dio povijesti ove trebinjske župe i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Neka nas ovaj veliki jubilej potakne na još veću ljubav i vjeru, zalaganje i zahvalnost u životu, kako naše redovničke zajednice tako i Crkve i naroda kojemu pripadamo i za koje živimo i radimo".

Partizanska vlast zabranila djelovanje 

Posebno se prisjetio i naše velike darovateljice, udovice gđe Vice Polz, rođ. Petrušić, koja je svoju imovinu darovala našoj zajednici i tako omogućila ne samo smještaj nego i uvjete za rad i ostvarenje poslanja sestara u ovoj župi, gradu i kraju.

Spomenuo je i važnu ulogu tadašnjeg župnika don Marijana Vujnovića koji je prije 80 godina, u noći između stare i Nove godine 1944./45., ubijen na ovom mjestu i na nepoznatom mjestu pokopan.

Na kraju sv. mise, prisutnima se obratila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić te, između ostaloga, istaknula:

"Grubost riječi i čina kojom su partizanske vlasti zabranile svako djelovanje sestara u Trebinju te naredile da moraju napustiti vlastiti dom, teško da možemo i zamisliti. Kolika je samo bila tuga u duši i bol u srcu koja ih je obuzimala zbog te krute i nemilosrdne stvarnosti. Nakon strijeljanja don Marijana pa do travnja 1949. sestre u Trebinju ostaju bez župnika. Sakramentalno o njima i župljanima povremeno skrbe svećenici franjevci iz Dubrovnika sve do godine 1952. Njihova žrtva naša je obveza da svojim životima posvjedočimo vjeru nadu i ljubav tamo kamo nas Božja providnost šalje".

Biskup odobrio dolazak 

Vrhovna predstojnica M. Angelina Križanič, obraćajući se biskupu Mišiću s molbom da dopusti naseljenje sestara u Trebinje, piše:

"Svuda su se naše postojanke razvile iz malih naseobina. Početak je bio svuda mali djelokrug, a tokom vremena se s Božjom pomoći raširio. Ako je volja Božja da sestre tamo djeluju, razvit će se iz malog veliko".

"Biskup je krajem 1924. godine odobrio dolazak sestara, a one su se 1925. nastanile u Trebinju. Brojem je to bila mala sestarska zajednica, od 5 do 8 sestara, ali svojim odgojnim djelovanjem ostavila je duboki trag. Najprije je otvoreno zabavište (dječji vrtić), sljedeće godine Ženska stručna škola, a povremeno je djelovao i internat. Sve ove djelatnosti prekinute su dolaskom komunističke vlasti 1945. Sestre su napustile Trebinje 1949. i kuća je nacionalizirana. Kuća u Trebinju imala je kapelicu posvećenu Bezgrješnoj sa Svetootajsvom od 1927.", kazala je s. Natalija.

Ovo se slavlje i zajedničko druženje nastavilo zajedničkim objedom, a u povratku su časne sestre posjetile špilju Vjetrenicu i Ravno, jedno od najljepših sela u BiH, gdje ih je, uz župnika don Antonia Krešića, ispred župne crkve pozdravio i načelnik općine Ravno gosp. Andrija Šimunović.